Badel 1862 nakon godina nestručnog vođenja i nagomilavanja gubitka polako staje na noge. Loše poslovanje koje je kulminiralo krajem 2000-­tih tvrtku je dovelo gotovo do stečaja. Zbog nagomilanih dugova, država je prije tri godine ušla u vlasništvo Badela, no kako ni nove uprave nisu uspjele popraviti situaciju, lani je na čelnu poziciju postavila Ivu Markotića, a nad Badelom se otvorila predstečajna nagodba.

Zbog istrage Porezne uprave koja češlja poslovanje tvrtke od 2009. predstečajna nagodba je prekinuta, no kako se nalazi istrage očekuju uskoro, i proces nagodbe bi se trebao nastaviti, a prema očekivanjima i uspješno završiti, nakon čega bi se obavila i dokapitalizacija, prema procjenama, od najmanje 150 milijuna kuna. Kako doznajemo, postoji interes pet do šest renomiranih potencijalnih stranih ulagača, ali i domaćih fondova, među kojima i jednog Fonda za gospodarsku suradnju. Koliko god tvrtka ima problema, toliko je svim potencijalnim ulagačima znano da ima i vrijednost - od nekretnina, vinograda i podruma do poznatih brendova tradicionalnih alkoholnih pića i vina te sokova.

Perković ne posustaje

Najprepoznatljiviji proizvodi su Brand (nekadašnji Brandy), u manjem pakiranju starijim generacijama poznat kao "mirogojček", Pelinkovac te vina graševina iz Daruvara i Križevaca, Korlat, Ivan Dolac... Jaka alkoholna pića rade se isključivo od aromatičnih biljaka, uz samo za pojedince znanu metodu, dakle, bez kemija koja je danas učestala u razvikanim pićima na tržištu. Tvrtka zapošljava 526 radnika, koji trenutačno, za razliku od razdoblja prije predstečajne nagodbe, redovito dobivaju plaću.

- Plaće se isplaćuju do 10. u mjesecu, dobavljače plaćamo u rokovima, kao i obveze prema državi - kaže Ivo Markotić, predsjednik uprave Badela. Badel ima i planove širenja na rusko tržište. I iako se poslovanje stabiliziralo, već godinama prepreku imidžu kompanije radi bivši čelnik tvrtke i manjinski dioničar Anto Perković. Njegovi napadi u ime udruge Badel badelovcima šire informacije o navodnom sukobu u kompaniji, tvrdi kako je poslovanje loše, kako se tvrtka želi uništiti, kako je dioničare država izigrala...

- Sukoba u Badelu nema - kaže Markotić, a tvrde nam to i radnici, koji znaju Perkovića i kažu da je jak u svojim manipulacijama. - I nama je trebalo vremena da to shvatimo - ističe Josip Smolković, dugogodišnji radnik Badela, predsjednik Radničkog vijeća i glavni Povjerenik sindikata PPDIV-­a, dodajući kako manipulira i brojem članova Udruge, jer tvrdi da ih ima preko 500, no jedva ih ima i desetina od tog broja. A dugogodišnji radnici kažu kako je upravo Perković doveo tvrtku do ruba propasti zbog krivih poslovnih poteza i neplaćanja obveza. Jedan od značajnih loših poteza bila je kupnja Kalničkih voda u koju je uloženo preko 250 milijuna kuna, a nakon proizvedenih gubitaka od oko 200 milijuna, prodana za deset puta manji iznos, te potom kupnja gubitaša Eurobeva za 160 milijuna kuna. Tvrde i da su obveze prema državi narasle do njegova odlaska s čelne pozicije tvrtke 2009. godine na 130 milijuna kuna, zbog čega su založene sve Badelove nekretnine.

Perković tvrdi da su te obveze iznosile upola manje. Nije ni plaćao dobavljače, banke... zbog čega je blokada računa bila česta, a u konačnici, kažu nam sugovornici iz Badela, i sam ima dug prema Badelu zbog neplaćanja poreza na dionice. Upita li se Perkovića, on i dalje stoji pri svojim stajalištima.

- Država je protuzakonito ušla u vlasništvo Badela. Kada sam ja otišao iz Badela potraživanja države su iznosila oko 64 milijuna kuna i država mi nije htjela dati odgodu plaćanja, ali je to učinila sljedećoj upravi na čak godinu i pol dana, dok nisu došla do razine koja su garantirala ulazak države u većinsko vlasništvo Badela. Te odluke ne bi se mogle donijeti da odlukom Hanfe meni i dioničarima koji su meni dali punomoć za zastupanje nije protuzakonito zabranjeno glasovanje na Skupštinama Društva, kaže Perković, a zbog čega je podnio nekoliko tužbi na sudovima. Hanfa je naime otkrila da je Perković s povezanim osobama stekao udjel u Badelu iznad deset posto, nakon čega je morao objaviti ponudu za preuzimanje preostalih dionica od ostalih dioničara, što nije učinio, a zbog čega je i izgubio mogućnost glasanja na Skupštini. Zbog ne objave ponude, dioničari, kažu nam, pripremaju protiv Perkovića tužbe.

Stara receptura

Trenutačno je situacija dobra, zadovoljno kažu radnici koje smo zatekli u pogonu na Žitnjaku. Među njima je i posebno stručan kadar koji mora znati recepte i procese proizvodnje žestokih pića. Kroz pogone nas vodi Vesna Jurak, direktorica razvoja novih tehnologija jakih alkoholnih pića. Objašnjava nam metodu otapanja šećera, kaže kako je unikatni bakreni kotao, proizveden 1921., još nezamjenjiv jer daje posebnu aromu Pelinkovcu, govori koliko stoje i kako se prerađuju macerati aromatičnog bilja, u kojoj se količini koje godine biljke stavljaju i koliko se namaču, a što ovisi o tome je li godina bila sušna ili nije... Uglavnom, svi su proizvodi bez koncentrata i aroma, a mnogi se rade po tradicionalnoj recepturi. Čak je i Brand napravljen na stari tradicionalan način (macerati, vinski destilat i alkohol), a zanimljivo je da se u 19. stoljeću prodavao u ljekarnama kao Brandy Medicinal... I danas se neka Badelova pića piju za smirenje želučanih bolova, umjesto tableta. Ulazimo u punionicu mini pakiranja, koja ponekad radi i u tri smjene, a po smjeni se proizvede 30.000 komada. Samog mini Brenda godišnje se proizvede oko 1,8 milijuna bočica. Ukupna proizvodnja žestokih alkoholnih pića je preko osam milijuna litara godišnje, dok je devedesetih godina za cijelo tržište Jugoslavije taj broj bio oko 46 milijuna, od čega samo Brandyja 29 milijuna litara.

Da Badel vrijedi, zbog stručnog kadra, proizvoda, ali i imovine, znaju i potencijalni ulagači, a zbog već sada velikog interesa, jasno je da tvrtka ima budućnost. O njezinom opstanku ovisi i život 1500 kooperanata, odnosno obitelji koje im prodaju grožđe, šljive, orahe, višnje... Badel 1862 posjeduje preko 450 hektara vlastitih vinograda u Daruvaru, Križevcima, Nespešu i Benkovcu, a u proizvodno­tehničkoj kooperaciji je s PZ Svirče s Hvara i proizvođačima s Pelješca. Posebna je priča najnoviji vinograd na lokaciji Korlat pored Benkovca (100 ha), gdje je u nepristupačnom kamenom terenu obraslom makijom, za koji je dobiveno pravo služnosti na 40 godina, posađen vinograd koji se i u svjetskim mjerilima može smatrati pionirskim.

Nastao je drobljenjem kamena, ima najvišu točku na 300­tinjak metara nad morem, a daje natprosječna vina, što se potvrđuje i brojnim medaljama na svjetski relevantnim ocjenjivanjima. Nakon završetka predstečajne nagodbe, u planu je i gradnja nove tvornice u industrijskoj zoni pored Svete Helene, za koju je već kupljeno zemljište i osigurane osnovne dozvole.