Žalopojku fond menadžera o nerealnim očekivanjima domaćih ulagača koji su u svojim ulagačkim odlukama sve više orijentirani na povijesni prinos nekog fonda, ne možemo prihvatiti kao objektivan i nepristran sud strane koja pokušava pozitivno utjecati na neracionalnost naših, budimo objektivni, investicijski nepismenih građana.
Trend održavanja iznimno visokih prinosa fondovske industrije ne može biti dugotrajan smjer, uvodna je to rečenica i uvodno izražena nit vodilja ostatka govora fond menadžera prisutnih na predstavljanju svježeg izdanja javnosti već dobro poznate publikacije Investicijski fondovi.

A žalopojku fond menadžera o nerealnim očekivanjima domaćih ulagača koji su u svojim ulagačkim odlukama sve više orijentirani na povijesni prinos nekog fonda, ne možemo prihvatiti kao objektivan i nepristran sud strane koja pokušava pozitivno utjecati na neracionalnost naših, budimo objektivni, investicijski nepismenih građana. Tim više što upravo fondovska struka agresivnim marketingom u prvi plan ističe te impresivne povijesne rezultate od kojih se ograđuje tek jedva vidljivim disclaimerom.

„Fondovi u želji zadovoljavanja apetita ulagača mijenjaju strategije ulaganja, što je pogrešna koncepcija. Naime, ulagači bi trebali birati između različitih fondova sa izraženo različitim strategijama ulaganja koji onda nude različite prinose, ali i posve različite stope rizika“, naglasio je Josip Glavaš, predsjednik Uprave Erste-investa.

Naravno, tu se moramo u potpunosti složiti sa fondovskom strukom, no njihova odgovornost je prevelika da bi se mogli ovako potpuno nevino ograditi od takvog stanja i očekivanja domaćeg tržišta. Posebice što je velik dio povijesnih prinosa ostvaren pomoću snažno kontroliranih domaćih dionica, koje su kontrolirali upravo – domaći fondovi.

Za privlačenje novih ulagača putem smanjivanja i kasnije potpunog ukinuća ulazne naknade se založio i drugi predstavnik fondova, predsjednik Uprave KD Investmentsa, Hrvoje Japunčić. Istovremeno se upravo Japunčić požalio na trend skraćivanja vremena na koje su ulagači spremni uložiti svoja sredstva te na prebacivanje sredstava iz jednog fonda u drugi, što pozitivno korelira ovisno o postignutim fondovskim prinosima.

No, zar i u takvom ponašanju navike ne udara upravo fondovska industrija? Ako im takvo ponašanje ulagača šteti, ili pak ako žele svojim vremenski orijentiranim i diverzificiranim naknadama ciljati na jednu određenu skupinu ulagača, zašto to i ne naprave? Zašto je u domaćoj fondovskoj industriji najistaknutiji poslovni primat zahvaćanje što veće količine uplaćenih sredstava?