Nakon prilično neugodne epizode iz listopada i studenog, obilježene intenzivnom korekcijom, izvedba CROBEX-a već tjednima nudi idiličnu sliku domaćeg tržišta kapitala, na kojem ponovo dominiraju - optimisti.

Štoviše, pozitivna serija indeksa ušla je već u treći tjedan, kontinuirano smanjujući zaostatak za all-time-high rezultatom iz sredine listopada prošle godine (5,393 boda), uvelike opravdavajući suzdržanost kojom je dio ulagača, ne podliježući panici, odgovorio na dvoznamenkastu korekciju. Naravno, najbolje su prošli oni najhrabriji, koristeći rasprostranjeni pad cijena dionica kao odličnu priliku za shopping.

Uvjereni pritom kako će institucionalni investitori odraditi svoj dio posla, ne dopuštajući da im panika malih ulagača u značajnijoj mjeri pojede prinose. Najprije sporadičnim intervencijama, a zatim i rasprostranjenim ubrizgavanjem svježeg kapitala na tržište, fondovi su doista spasili stvar, omogućivši CROBEX-u da još jednom nadmaši zasjedne u sam vrh ljestvice prošlogodišnjih dobitnika.

A idila se nastavila i početkom ove godine. Makar se na prvi pogled 0,7% rasta vrijednosti indeksa ne doima nimalo spektakularno, u riječ je zapravo o više nego solidnoj izvedbi kojom CROBEX, kao prikladan benchmark izvedbe domaćih dionica, nadmašuje većinu kontinentalnih burzovnih indeksa. I to u uvjetima pravog kaosa na svjetskim financijskim tržištima, čime Zagrebačka burza na neki način stječe status «sigurnog zaklona», izoliranog od globalnih zbivanja. Štoviše, takav razvoj događaja teško može poslužiti institucionalnim investitorima kao motiv za izlazak iz relativno uskih okvira domaćeg tržišta kapitala.

I dok sve navedeno nalikuje kakvoj bajci, priča ima i jedan problem. Naime, dionice na razvijenim (inozemnim) tržištima kapitala znatno su - jeftinije. I, barem u teoriji, nude značajan potencijal rasta. Dotična činjenica u ovom trenutku ne igra ama baš nikakvu ulogu, no što kada (uz pretpostavku da je «ako» posve izlišno pitanje) ekspanzivna monetarna politika razvijenih zemalja počne donositi rezultate? Stvarajući uvjete u kojima se jeftini(ji) izvori financiranja mogu usmjeriti ka tržištima kapitala i obilju fundamentalno atraktivnih izdanja? I generirati pozitivan trend cijena dionica, k tome praktički lišen i bilo kakvih političkih i inih rizika, karakterističnih za tržišta u razvoju?

S druge pak strane, s impozantnim priljevom kapitala (barem tijekom prošle godine), a bez novih izdanja, domaće igralište institucionalnim investitorima već polako postaje pretijesno. Doista, CROBEX je uvjerljivo nadmašio svoje zapadne, uvjetno rečeno, konkurente, ali može li to ponoviti i u drugačiji, izmijenjenim uvjetima, koji bi u prvi plan gurnuli isključivo fundamente korporativnog sektora? Hm, u ovom se trenutku čini odveć preuranjeno ozbiljno razmatrati taj scenarij, ali ipak nije zgorega razmisliti malo i o takvom razvoju događaja.