Slučajno ili ne, cijena po kojoj će se dionica Optima Telekoma uvrstiti na Burzu bit će 265 kuna, ista po kojoj se izlistao HT. Tu i prestaje svaka sličnost dviju tvrtki (osim njihove sektorske povezanosti). Cijena se iskristalizirala nakon završetka drugog kruga u kojem su upisane sve dionice preostale iz prvog kruga upisa u kojem su imatelji obveznica imali pravo "prvokupa". Od 250 milijuna kuna koliko im je bilo na raspolaganju obvezničari su upisali dionice u ukupnom iznosu od 140,4 milijuna kuna. Tako je za drugi krug ostalo 441.790 dionica, a on je bio namijenjen upisu pravnih i fizičkih osoba.

Kako se neslužbeno saznaje, građani su upisali oko šest posto ponuđenog iznosa u drugom krugu, a ostalo su uzeli institucionalni investitori. Podsjetimo, Optima je na javnu ponudu izložila 800 tisuća novih dionica te 110 tisuća dionica vlasnika tvrtke, Matije Martića, i to u rasponu cijene od 260 do 300 kuna po dionici. S obzirom na konačnu definiranu cijenu, u Optimu će se tako sliti 241,5 milijuna kuna kapitala, 32 milijuna kuna manje od maksimalno moguće.. Korekcija na tržištu i timing IPO-a, za kojeg mnogi procjenjuju da baš nije sretno izabran, očito je učinila svoje. Ali i činjenica da na tržište izlazi rizična tvrtka, koja je još u intenzivnom investicijskom ciklusu zbog kojeg ni njezini poslovni pokazatelji nisu dobri. Stoga je rasplet, barem kada je riječ o interesu retaila - očekivan. Naime, ovaj IPO u širokoj javnosti doista se ne percipira kao poželjno ulaganje, štoviše, među malim investitorima ima izražen negativan image. Najvećim dijelom zbog činjenice da kompanija ima gubitak veći od temeljnog kapitala, što je čini rizičnim ulaganjem koje špekulantima (ili građanima naviklima na prinose koje im je omogućila država u svojim privatizacijskim projektima) ne daje nadu da će u kratkom roku postići zadovoljavajući prinos.

Međutim, u IPO Optime građani ionako nisu bili prva ciljna skupina, tim više što se znalo da su se u prethodnim javnim ponudama dosta financijski iscrpili, a i da je i dijelu malih investitora novac ostao zarobljen u Atlanticu. Strah da bi im se u Optimi to moglo ponoviti, bio je dodatni razlog za ignoriranje Optimina IPO-a. Na drugoj strani, upravo je činjenica da na burzu izlazi kompanija - zapravo projekt - u kojem se gubitak iščitava kao investicija, odnosno ulaganje u mrežu i korisnike, institucionalnim je investitorima bio mamac za ulazak u ovu dionicu. Po toj logici, dug će se jednog dana pretvoriti u profit.