Najavu investicijskog plana Europske komisije, vrijednog više od 300 milijardi eura, kao i planove naše Vlade da se u taj val investicija uključi s hrvatskim projektima vrijednima gotovo 20 milijardi eura svakako valja pozdraviti. Naravno, uz dozu opreza, jer takvih smo se najava naslušali, a bez mnogo konkretnih rezultata, piše Davor Tomašković, predsjednik Uprave Hrvatskog Telekoma, za Lider.

No uz javne investicije, koje su uvijek dobrodošle, Vlada ne smije zaboraviti neiskorišteni investicijski potencijal privatnog sektora. U tom potencijalu znatan je udio i Hrvatskog Telekoma.

Presudna uloga države

Privatnom se sektoru katkad iz krugova javne vlasti prigovara da nije dovoljno učinio za pokretanje gospodarstva putem investicija. Teško je govoriti uime cijelog privatnog sektora, ali kad je riječ o HT-u, takve primjedbe nisu opravdane. HT cijelo vrijeme investira, ove godine više od milijardu kuna, a da su okolnosti povoljnije, investirao bi i više.

Kada govorimo o povoljnijim okolnostima, ne mislimo na državne poticaje. Mislimo prije svega na investicijsko okružje, a ono obuhvaća područja u kojima upravo država ima presudnu ulogu: zakonodavno, regulatorno i porezno. U svim je tim područjima proteklih godina, iz naše perspektive, bilo previše lutanja, improvizacija i mjera koje su bile motivirane kratkoročnim političkim, čak bi se reklo i populističkim ciljevima. Dovoljno se prisjetiti posebnih poreza i naknada za telekome.

Poduzetnici općenito, ali i kompanije poput Hrvatskog Telekoma posebno, zbog svoje veličine i važnosti za hrvatsko gospodarstvo moraju voditi odgovornu poslovnu politiku i dugoročno planirati. Naša je odgovornost ne samo prema dioničarima nego i prema zaposlenicima, poslovnim partnerima, lokalnim zajednicama, pa i prema hrvatskom društvu u cjelini. Poslovanje u svim svojim segmentima mora biti temeljeno na društvenoj odgovornosti, pa tako i u investicijama. Jednostavno rečeno, da bi naša investicija imala smisla, mora donijeti profit. A profit za našu kompaniju dobit je i za sve njezine dionike, na kraju i za cijelo društvo.

Nemoguće je dugoročno planirati

U okolnostima kakve imamo posljednjih godina gotovo je nemoguće dugoročno planirati. Zbog toga moramo zadržati oprez i određene rezerve jer ne možemo predvidjeti koja će nas mjera države dočekati iza ugla. Investicijski potencijali privatnog sektora, ne samo financijski nego i poduzetnički, tako ostaju samo manjim dijelom iskorišteni. Nerealno je očekivati da preuzimamo rizike koji bi bili neodgovorni prema svima koji ovise o našim kompanijama. Razumno je očekivati da se država počne odgovornije ponašati i dugoročnije promišljati svoje politike i mjere.

No koliko god bilo razumno, u izbornoj godini, u koju uskoro ulazimo, mnogi će reći da to nije realno. Ipak, ostvare li se ove posljednje najave velikih javnih investicija, ostaje nada da će one ne samo popraviti stanje državnih financija nego i promijeniti odnos prema investicijama uopće. Na korist svih nas i cijeloga gospodarstva.