Od početka godne turska lira oslabila je prema dolaru više od 30 posto po utjecajem napetosti u diplomatskim odnosima Turske i SAD-a, na koje su se nadovezale američke carine na turski čelik i turske protumjere.

Ulagače u gospodarstva u nastajanju zabrinjava vanjski dug Turske i sposobnost tamošnjih banaka i kompanija da podmiruju svoje financijske obveze preuzete kroz izdanje obveznica u inozemnoj valuti za potrebe financiranja snažnog gospodarskog rasta.

Samo u protekla dva mjeseca trošak servisiranja duga turskih kompanija porastao je za četvrtinu iskazan u turskim lirama.

"Turske potrebe za vanjskim financiranjem velike su", napisao je u bilješci klijentima Jason Daw iz Sociiete Generalea.

"Zemlja ima najveći dug denominiran u inozemnoj valuti među gospodarstvima u nastajanju i kratkročni vanjski dug od 180 milijardi dolara te ukupni vanjski dug od 460 milijardi dolara", navodi Daw.

Izračuni francuske banke pokazuju da će turskim kompanijama do kraja godine na naplatu dospjeti 1,8 milijardi dolara duga po obveznicama u konvertibilnoj valuti a vladi 1,25 milijardi dolara. Tome valja pribrojiti i ukupno 2,3 milijardi dolara kamata.

Najveći ukupni iznos duga dospijeva u listopadu - tri milijarde dolara glavnice i 762 milijuna dolara kamata.

"Prema kraju godine treba pozorno pratiti povrat glavnice i kamata - podmirivanje obveza korporativnog sektora poskupjet će za 25 posto u odnosu na lipanj s obzirom na slabljenje lire", napisao je Daw.

Ublažavajući faktor mogla bi biti činjenica da značajan dio kratkoročnog vanjskog duga čine instrumenti poput bankovnih i kredita za financiranje trgovine, koje će možda biti lakše restrukturirati odnosno reprogramirati nego obveznice, dodao je analitičar francuske banke.

Podaci LPC-a pokazali su da do kraja godine na naplatu dospijeva oko sedam milijardi dolara kredita, od čega bankovni krediti čine više od 90 posto.

Niz turskih banaka, poput Akbanka, Turk Ekonomi Bankasija i Turk Eximbanka pokušava refinancirati kredite. Male su ipak šanse da će međunarodne banke donositi bilo kakve odluke prije ocjena agencija za kreditne rejtinge. Mnogi predviđaju da će kreditiranje naglo splasnuti.

"Inozemni financijeri - bilo da je riječ o bankama ili o ulagačima u obveznice - analiziraju prognoze i odgovarjauće izglede za povrat duga", naglašava Jurgen Odenius iz PGIM Fixed Incomea.

"Posebno su izložene zapadnoeuropske banke iz Španjolske i Francuske, na koje otpada više od polovine duga", napominje Odenius.

Upozorava ujedno na posljedice de facto manjka dolara u turskom financijskom sustavu i korporativnom sektoru, izračunavši da su neto obveze turske središnje banke i komercijalnih banaka u inozemnoj valuti na kraju lipnja iznosile ukupno 27 milijardi dolara.

"Iako ta brojka sama po sebi nesumnjivo nije značajan problem, te obveze odnose se samo na vanjske zajmodavce", napisao je analitičar PHIM Fixed Incomea u bilješci klijentima.

"Ako se uključe i dolarski depoziti kućanstava i kompanija u iznosu 147 milijardi dolara, ′prilagođeni′ neto iznos obveza u inozemnoj valuti skače na gotovo 175 milijardi dolara, što je nedvojbeno osjetno veći problem", naglašava on.

Kabinet predsjednika Tayyipa Erdogana nije sklon ortodoksnoj monetarnoj politici i podizanju ključnih kamatnih stopa kako bi se obuzdala inflacija, viša od 15 posto, pa tržišta pozorno prate pristup Turske refinanciranju javnog duga.

Erdoganova vlada žestoko je odbacila špekulacije da će možda biti prisiljena zatražiti potporu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Katar im je obećao 15 milijardi dolara, ne navodeći detalje.

"Umjesto da slijedi pristup za koji su se odlučile brojne druge zemlje - uključujući ove godine i Argentinu - i da podigne ključne kamatne stope i zatraži neki oblik potpore MMF-a, Turska vrlo javno odbacuje obje mogućnosti", primjećuje glavni ekonomski savjetnik u Allianzu Mohamed El-Erian.

"Ako ne promijeni politiku, vlada riskira daleko veću štetu - i to ne samo u Turskoj", dodaje.