Za razliku od Hrvatske, u koju su Rusi u posljednjih dvadesetak godina uložili samo 162 milijuna eura, Srbija je uspjela privući znatno veći kapital koji premašuje i milijardu eura. Jedino veće ulaganje iz Rusije u našoj zemlji bilo je 2007. i 2008. kada je Lukoil preuzeo tvrtku Europa Mil i više privatnih benzinskih crpki. Financijski detalji te transakcije nisu nikada objavljeni, no podaci HNB-a pokazuju da su ukupne ruske investicije u Hrvatskoj 2007. dosegnule 81 milijun eura.

Iako su imali velik potencijal, projekti Mečeljeva preuzimanja, najprije sisačke, a zatim i splitske željezare, na kraju su propali. Propao je i više stotina milijuna vrijedan projekt Družba Adria. Istu sudbinu imalo je i više turističkih projekata na Jadranu. U novije vrijeme ponovno je postao aktualan kapital iz Rusije. Najnoviji primjer je prilično neodređena najava ruskoga naftnog diva Zarubežnjefta da u Hrvatsku planira uložiti milijardu eura u energetske projekte. Ovih dana i prvi potpredsjednik hrvatske Vlade Radimir Čačić u Rusiji traga za investitorima u kutinsku Petrokemiju. Iako će cijena po kojoj će Vlada mogućem kupcu prodati svoj udio u Petrokemiji ovisiti ponajprije o političkom dogovoru i planu poslovanja. Vrijedi podsjetiti kako su se poslovi sklapali u našem susjedstvu. U Srbiji danas posluju dvije ruske naftne kompanije: Lukoil i Gazpromnjeft. Lukoil je 2003. kao jedini sudionik na natječaju kupio 79,5 posto kapitala Beopetrola, inače otuđenu imovinu zagrebačke Ine, za 117 milijuna eura. Istodobno su se obvezali uložiti 85 milijuna eura u razvoj te kompanije koja se bavi isključivo trgovinom. Procjenjuje se da su ukupna ulaganja Lukoila u Srbiju premašila 400 milijuna eura. Gazpromnjeft je 2008. na temelju političkog dogovora srbijanske i ruske vlade preuzeo 51 posto NIS-a za 400 milijuna eura. To je izazvalo veliko razočaranje jer su u Srbiji očekivali više. I tada je preuzeta obveza da se u modernizaciju rafinerija i zaštitu okoliša uloži još 500 milijuna eura. Politički dogovor dviju vlada obuhvaća i realizaciju podzemnog skladišta plina, kao i prolaz magistralnog plinovoda Južni tok preko Srbije. Sve do kraja 2010. NIS je imao monopol na srpskom tržištu jer su ostale kompanije koje posluju u Srbiji derivate morale kupovati od njega.

Tek na intervenciju Europske unije srbijanska je vlada donijela uredbu o slobodnom uvozu naftnih derivata. Monopolski položaj Gazpromnjeft je iskoristio za ostvarenje dobiti, a ulaganjem u tehnološku modernizaciju pančevačke rafinerije povećao je prerađivačke kapacitete i kvalitetu goriva. Proizvodnja naftnih derivata NIS-a nadmašit će domaće potrebe pa će se prodaja širiti u okolne zemlje. Srbija godišnje troši četiri milijuna tona nafte, dok će prerađivački kapaciteti pančevačke rafinerije biti gotovo dvostruko veći. Do kraja godine u pančevačku rafineriju uložit će se 300 milijuna eura kako bi se osposobila za proizvodnju derivata koji kvalitetom zadovoljavaju standarde EU. Preko NIS-a Gazpromnjeft planira širiti poslovanje u regiji. Zasad su ušli u Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku i Bugarsku, osobito kad je riječ o istraživačkim poslovima. Dogovorom s Miloradom Dodikom ruski Njeftegazinkor, koji posluje u sastavu Zarubježnjefta, domogao se naftne industrije BiH. Moskovskim protokolom iz 2006. bilo je predviđeno da se 80 posto dionica Rafinerije nafte proda za 42 milijuna eura, 75,6 posto dionica u Rafineriji ulja Modriča za 67 milijuna eura, dok je 80 posto dionica Petrola trebalo biti prodano za 10 milijuna eura. Ukupna vrijednost posla trebala je iznositi 121,2 milijuna eura, ali pojedinosti dogovora javnost nikad nije uspjela doznati.

Bankarstvo
Ruski ulazak u Volksbank Hrvatsku
Iako posredno, ruski je kapital odnedavno prisutan i u hrvatskom bankarskom sustavu. Naime, sredinom veljače ruski Sberbank je za 505 milijuna eura preuzeo dio austrijske financijske grupacije Volksbank, Volksbank International (VBI), a u sklopu kojeg posluje i Volksbank Hrvatska. VBI posluje u osam zemlja gdje ima 295 poslovnica.