U sjeni političkih zbivanja putem Banka magazina traje rasprava o prijedlogu bivšeg guvernera Željka Rohatinskog da zemlja krene u reprogram javnog duga. To bi se provelo tako da HNB počne otkupljivati ranije izdane državne vrijednosne papire i tako omogući državi da se jeftinije zadužuje.

Nije problem

Inicijativu bivšeg guvernera sadašnji je odbio pozivanjem na naše zakone i propise europske središnje banke koja brani takav oblik financiranja države. Osim stručnjaka koji su se uključili s argumentima za i protiv - Marijane Ivanov, Velimira Šonje i Tomislava Ćorića - nastavak rasprave potpirio je Željko Rohatinski tvrdnjom da za realizaciju njegova prijedloga ne postoji zakonsko ograničenje ni u domaćim ni u europskim propisima. K tome, vlasnici stranih banaka i njihove središnje banke uveli su ograničenja za plasmane u Hrvatsku, što bi se trebalo iščitati kao moralno pravo HNB-a da onda kreira dodatni kapital. Njegov odgovor sadašnjem guverneru objavljen je istodobno kad je Vujčić s konferencije u Opatiji ustvrdio da monetarna politika nije uzrok domaćih problema pa slijedom toga u njoj ne treba tražiti ni rješenje. Vladajućoj garnituri u HNB-u sad je teže odgovarati na poziv za zaokret u monetarnoj politici jer dolazi od čovjeka koji je deset godina bio na njezinu čelu i vjeruje se kako je posljednji koji bi predlagao da se ide u tiskanje novca ili rušenje tečaja.

Iz odgovora koji je u četvrtak ponudio Rohatinski jasno je da je i on svjestan kako bi njegova ideja mogla dovesti do pritisaka na tečaj i cijene. Novi kapital skrenuo bi na devizno tržište pa bi HNB morao prodavati devizne rezerve koje su posljednji jamac financijske stabilnosti.

Kamo će skrenuti?

Rohatinski odgovara da se "mogućnost pojave negativnih implikacija (inflacija, deprecijacija tečaja) može smanjiti tako da se intervencija HNB-a ograniči vremenski i iznosom limitira, primjerice do iznosa anuiteta po osnovi domaće komponente javnog duga koji dospijeva u tekućoj godini. Puno je upitnika koji prate polemiku i među stručnjacima jer banke i sada raspolažu sa 7-8 milijardi kuna slobodnog novca i ne ulažu ga. Problem nije manjak kapitala nego manjak programa - koje ne nudi ni državni ni privatni sektor. Novi bi kapital vjerojatno završio u državnom proračunu, čime bi Vlada samo nastavila s politikom prekomjernog zaduživanja.