Kako se navodi u najnovijim HUB Analizama, "najveći optimist očekuje rast realnog BDP-a od 3 posto, a najveći pesimist 2,3 posto".

"Kod interpretacije ovih brojki uvijek treba imati na umu da je hrvatski rast sporiji od rasta u sličnim državama Nove Europe", ističu iz HUB-a. Napominju i kako se tip hrvatskoga rasta postupno transformira od izvozno vođenoga rasta ka iznutra vođenome rastu. Probuđena osobna potrošnja (prosječno očekivani rast iznosi 3,2 posto, između 2,8 posto i 3,3 posto) zahvaljujući rastu plaća i zaduživanju građana dominira nad bruto investicijama.

Iako je očekivana stopa rasta investicija veća (prosječno očekivanje 5,4 posto, odnosno kreće se između 4,9 posto i 5,8 posto), manji udjel investicija u BDP-u (oko 20 posto) naspram udjela osobne potrošnje (oko 60 posto) znači da je i doprinos investicija ukupnome rastu i dalje manji od doprinosa osobne potrošnje.

U HUB Analizama se navodi i kako investicije imaju i posredan učinak preko uvoza, jer se značajan dio potražnje za investicijskim dobrima prelijeva u povećani uvoz tih dobara. Zbog toga brži rast uvoza od izvoza čini neto doprinos vanjskog sektora rastu BDP-a negativnim.

Međutim, glavni ekonomisti HUB-a očekuju da će saldo tekućeg računa bilance plaćanja ostati u plusu oko 2,4 posto. To je, kako ističu, indikator da se još uvijek ne može govoriti o pregrijavanju gospodarstva - stopa nezaposlenosti je u padu ali je još uvijek visoka (očekuje se oko 10 posto), stopa temeljne inflacije se očekuje oko 1,3 posto što je znatno ispod prijelaza praga od 2 posto, javni dug je u padu i očekuje se oko 74,6 posto, a očekuje se nastavak pada vanjskog duga.

"Hrvatsko gospodarstvo se i dalje nalazi u fazi zdravog rasta koji ne povećava nego smanjuje makroekonomske neravnoteže", ističu glavni ekonomisti HUB-a koji ne očekuju značajne promjene tečaja i kamatnih stopa.

Vezano uz rizike za rast navode kako se na listi rizika u ovom trenutku nalazi šest faktora, no svi su povezani sa globalnim rizicima, niti jedan nije inherentno hrvatski. Riječ je o protekcionizmu, rastu cijena energenata i inflacija, rastu kamatnih stopa, političkoj nestabilnost i krizi u euro području, globalnoj političkoj nestabilnosti i globalno previsokoj zaduženost privatnog sektora i napuhanim cijenama imovine.