Hrvatska je lani imala zaposlenih koliko i na početku Domovinskog rata. U 2012. godini broj zaposlenih prema podacima Državnog zavoda za statistiku bio je 1,36 milijuna, godine 1991. zaposlenih je bilo 1,44 milijuna, a 1992. 1,28 milijuna.

Dakle, prema tom smo se kriteriju vratili u vrijeme kada je gotovo pola teritorija države bilo okupirano, a velik dio izložen najjačim napadima. Ratnih se godina broj zaposlenih smanjivao, a minumum je dosegnuo 1997. godine, kada je zaposlenih bilo samo 1,18 milijuna.

Za usporedbu, vrhunac zaposlenosti bio je 1987. godine, kada je zaposlenih bilo 1,62 milijuna. Od kraja rata naovamo broj zaposlenih rastao je, a najviše zaposlenih zabilježeno je 2008., kada ih je bilo 1,51 milijun. Nažalost, od te godine i početka snažne gospodarske krize broj zaposlenih samo pada. Prošlogodišnjim smo se brojem vratili u vrijeme 2004., kada je bilo 1,35 milijuna zaposlenih, i 2005., kada je broj zaposlenih iznosio 1,37 milijuna.
Budući da se realni sektor još nije oporavio, a analitičari i dalje očekuju pad gospodarstva, nema nade da će se broj zaposlenih povećati.

Jedino gdje je broj zaposlenih u kriznim godinama rastao javna je uprava.
U Hrvatskoj je inače postotak zaposlenih među najnižima u Europi, a od kraja 2008. do kraja 2012. godine zaposlenih je 150 tisuća manje.

Iz te perspektive, prošlogodišnja izjava ministra rada Miranda Mrsića da Hrvatska mora imati dva milijuna zaposlenih jer joj jedino takvo povećanje broja zaposlenih omogućava socijalnu i ekonomsku stabilnost zvuči kao - neslana šala.