MOSKVA - Dok je ruski predsjednik Vladimir Putin prošli petak stavljao potpis na zakon o pripojenju Krima uz veliko slavlje u Kremlju i zatečenost Zapada, njegov čovjek od povjerenja bio je na putu u Aziju kako bi učvrstio veze s tamošnjim ruskim saveznicima, piše Reuters.

Naglašavajući simbolizam svojeg putovanja, Igor Sečin idući je dan iz Tokija upozorio zapadne vlade da će nove sankcije Moskvi zbog pripojenja Krima biti kontraproduktivne.

Poruka čelnika najveće ruske naftne tvrtke, Rosnjefta, bila je jasna: Ako Europa i Sjedinjene Države izoliraju Rusiju, Moskva će se okrenuti Istoku za nove poslove, energetske i vojne ugovore i politička savezništva.

Sveti gral Moskve sporazum je o opskrbi Kine plinom, čije je sklapanje nakon višegodišnjih pregovora navodno nadomak ruke. Bude li potpisan tijekom Putinova posjeta Kini u svibnju, on će ga moći isticati kao dokaz da mu Zapad ne treba.

"Što su gori ruski odnosi sa Zapadom, to će Rusija željeti biti bliža Kini. Ako vas podržava Kina, nitko ne može reći da ste izolirani", ističe Vasilij Kašin, stručnjak za Kinu pri institutu Analize strategija i tehnologija (CAST).

Postoje neke naznake koje idu u prilog Putinu. Prošle subote Kina se suzdržala od glasovanja u Vijeću sigurnosti UN-a o prijedlogu rezolucije kojom se referendum kojim je Krim podržao pripojenje Rusiji željelo proglasiti nevažećim.

Premda je Kina zabrinuta zbog referenduma u nemirnim regijama u drugim zemljama koji bi mogli poslužiti kao presedan za Tibet ili Tajvan, odbila je kritizirati Moskvu.

Potpora Pekinga ključna je za Putina. Ne samo da je Kina kao i Rusija stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i dijeli njezina stajališta, nego je i drugo najveće svjetsko gospodarstvo i protivi se širenju zapadnjačke demokracije.

Ne treba se stoga čuditi što se Putin zahvalio Kini na razumijevanju u vezi Ukrajine u govoru održanom u Kremlju u utorak, prije potpisivanja sporazuma o pripojenju Krima, 60 godina nakon što je to područje Ukrajini dao tadašnji sovjetski čelnik Nikita Hruščov.

Kineski predsjednik Xi Jinping jasno je pokazao koliko cijeni Moskvu, posebice Putina, odabravši Rusiju za svoj prvi posjet inozemstvu prošle godine i nazočivši otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Sočiju prošli mjesec.

Mnogi zapadni čelnici nisu otišli u Soči zbog kršenja ljudskih prava u Rusiji. S druge strane, kada su Putin i Xi razgovarali telefonom o Ukrajini 4. ožujka, Kremlj je objavio da su njihova stajališta "bliska". Snažno savezništvo odgovaralo bi objema zemljama kao protuteža Sjedinjenim Državama.

No, unatoč pozitivnim signalima iz Pekinga, Putin bi mogao otkriti da kineski zagrljaj nije toliko srdačan koliko bi on to želio. Između Pekinga i Moskve još postoji stanovit oprez. Dvije su zemlje 1960-ih, kada je Rusija bila dio Sovjetskog Saveza, gotovo zaratile zbog granice.

Ruski Gazprom nada se da će Kini od 2018. isporučivati 38 milijardi prostornih metara plina na godinu putem prvog plinovoda između dviju zemalja, najvećeg svjetskog proizvođača plina i najvećeg potrošača.

"U planu je svibanj", rekao je glasnogovornik Gazproma, odgovarajući na pitanje kada bi sporazum mogao biti potpisan.

"Bilo bi logično očekivati sporazum tijekom Putinova posjeta Kini", rekao je jedan izvor iz tvrtke.

No dvije strane još se natežu oko cijene plina, a zahladnjenje ruskih odnosa sa Zapadom moglo bi potaknuti Kinu da bude odlučnija. Ruski izvori iz industrije kazali su da Peking želi nižu cijenu plina od one koju plaća Europa, gdje Gazprom ostvaruje gotovo polovicu svojih prihoda.

Potresi u kineskoj nacionalnoj naftnoj tvrtki, koja je u središtu istrage za korupciju, mogli bi također izazvati kašnjenja, a Valerij Nesterov, analitičar Sberbanka iz Moskve, rekao je da Kina treba vremena i da revidira svoju energetsku strategiju i uzme u obzir plin iz škriljevca i ukapljeni plin (LNG).

"Činjenica je da je prijetnja sankcija neizravno ojačala kinesku poziciju u pregovorima", rekao je.

Rusija pokriva gotovo trećinu europskih potreba za plinom i prošle je godine Europskoj uniji i Turskoj isporučila rekordnih 162 milijardi prostornih metara plina. Kina je ove godine pretekla Njemačku kao najveći ruski kupac sirove nafte, jer je Rosnjeft osigurao sporazume o većoj isporuci putem naftovoda Istočni Sibir-Pacifik i još jednim koji prelazi preko Kazahstana.

Bude li Rusija izolirana zapadnim sankcijama - dosadašnje sankcije ciljaju samo inozemnu imovinu nekolicine dužnosnika a ne tvrtke - Rusija i Kina mogle bi također pojačati suradnju i u drugim područjima osim energetike.

Kašin iz CAST-a kazao je da bi porasli izgledi da Rusija isporuči Kini borbene zrakoplove Suhoj SU-35, o čemu se pregovara od 2010.

Kina je jako zainteresirana za ulaganja u infrastrukturu, energetiku i proizvodnju u Rusiju, a pad poslovanja sa Zapadom mogao bi prisiliti Moskvu da prijeđe preko nekih rezervi oko kineskih ulaganja u strateške industrije.

"Sa zapadnim sankcijama, ozračje bi se moglo naglo promijeniti u korist Kine", rekao je Brian Zimbler, čelnik moskovskog ureda međunarodne odvjetničke tvrtke Morgan Lewis.

Trgovinska razmjena Rusije i Kine narasla je za 8,2 posto 2013. na 8,1 milijarda američkih dolara, no Rusija je 2013. bila tek sedmi izvozni partner Kine i nije bila među prvih deset zemalja po uvozu robe. Europska unija najveći je ruski trgovinski partner i na nju otpada gotovo polovica ukupne ruske trgovinske razmjene.

Sečin, koji je obišao i Indiju, Vijetnam i Južnu Koreju, jedan je od najbližih Putinovih suradnika. Zajedno su radili još u gradskim vlastima Sankt Peterburga, a bio je i njegov zamjenik dok je Putin bio premijer. Sečin je japanskim investitorima u Tokiju ponudio jačanje suradnje u razvoju ruskih naftnih i plinskih polja.

Rosnjeft već ima nekoliko zajedničkih projekata s tvrtkama iz Japana, koji je najveći svjetski potrošač LNG-a, i Tokio za premijera Shinza Abea svesrdno nastoji poboljšati odnose s Moskvom, unatoč teritorijalnom sporu oko Kurilskog otočja koji vuče korijene još iz Drugog svjetskog rata.

No Japan je u velikoj dilemi zbog Krima jer je pod pritiskom da Moskvi uvede sankcije kao član skupine sedam najrazvijenijih gospodarstava (G7). Ne priznaje krimski referendum i zaprijetio je da će suspendirati pregovore o sporazumu o ulaganjima i ublažavanju viznog režima.

Tješnje veze objema stranama odgovaraju zbog uzajamnih energetskih interesa. Rusija planira barem udvostručiti izvoz nafte i plina u Aziju u idućih 20 godina, a Japan uvozi goleme količine fosilnih goriva kako bi zamijenio nuklearnu energiju, koje se odrekao nakon katastrofe u Fukushimi 2011. Uvoz nafte iz Rusije povećao se 2013. za gotovo 45 posto, osiguravši gotovo sedam posto opskrbe.

I dok je Japan u dilemi, Putin zbog toga vjerojatno neće patiti od nesanice. "Mislim da se Putin ne zabrinjava puno zbog onoga što se govori u Japanu ili u Europi. Zabrinjava ga samo Kina", rekao je Aleksej Vlasov, čelnik Informacijskog i analitičkog centra za društvene i političke procese u postsovjetskom prostoru.

Putin je ipak pronašao vremena da zahvali još jednoj zemlji na razumijevanju glede Ukrajine i Krima, istaknuvši da je Indija pokazala "suzdržanost i objektivnost". Također je u utorak nazvao indijskog premijera Manmohana Singha kako bi razgovarali o krizi, sugerirajući da postoji prostor za jačanje ruskih veza s tradicionalno nesvrstanom Indijom.

Premda je Indija postala najveće izvozno tržište za američko oružje, Rusija je i dalje ključni opskrbljivač vojnom opremom i njihovi odnosi su prijateljski, čak i ako nemaju snažnu poslovnu i trgovinsku dimenziju, zbog strateškog partnerstva iz sovjetskog doba. "Rusija ima legitimne interese", ocijenio je izdavač lista The Hindu N. Ram, ističući da indijski čelnici podržavaju Putinove poteze.

Krimska kriza za Putina je prilika da testira svoje zamisli iznesene u vanjskopolitičkoj strategiji koju je objavio prije dvije godine nastojeći osigurati treći šestogodišnji predsjednički mandat.

Tada je istaknuo da želi snažnije poslovne veze s Kinom kako bi "uhvatio kineski vjetar u jedra ruskog gospodarstva". Isto tako smatra da Rusija mora biti "dijelom šireg svijeta". "Ne želimo i ne smijemo se izolirati."

Dvije godine poslije, bliže je ostvarenju prvog cilja, no još nije jasno što Rusi misle o drugom.