Dok je u Hrvatskoj Vlada još dvojbena oko vremena uvođenja poreza na nekretnine i dok traje neformalna javna rasprava o tom važnom društvenom pitanju iz iskustva drugih zemalja u svijetu može se zaključiti ono što se kod nas gotovo i ne uzima u obzir kod argumentiranja o potrebi i vremenu uvođenja poreza na nekretnine.

Naime, porez na nekretnine je jedan od najstarijih poreza , a prisutan je još od doba starih civilizacija Kine i Grčke. Velika Britanija je u 17. stoljeću, prije nego li je uvela porez na dobit, imala porez na nekretnine u obliku poreza na „broj prozora na kući". U SAD su lokalne vlasti ubirale porez na nekretnine još od kolonijalnog doba, a kao dio federalnog poreza postoji od 1913. godine.

Bolje ekonomije - veći porez
Većina ekonomista će se složiti da je porez na nekretnine jedan od najefikasnijih poreza, a ujedno nema negativne učinke na rast poput poreza na dobit, plaće zaposlenih ili poreza na potrošnju.

Unatoč svemu većina zemalja ubire relativno malo novaca od poreza na nekretnine. Prema izračunu Johna Norregaarda iz MMF-a u prosječnim bogatim zemljama, na svim razinama vlasti, porez na nekretnine donosi pet posto prihoda od svih poreza ukupno. U srednje razvijenim zemljama taj prihod je još manji te iznosi oko dva posto od svih poreznih prihoda.

Međutim iza tih prosjeka skrivaju se velike razlike. U anglosaksonskim zemljama porez na nekretnine je vrlo izražena stavka u poreznim prihodima. U SAD porez na nekretnine donosi 17 posto od svih poreznih prihoda, dok u Velikoj Britaniji i Kanadi donosi oko 12 posto. S druge strane porez na nekretnine u Njemačkoj i Italiji donosi dva posto od ukupnih poreznih prihoda, a u Švicarskoj samo 0,4 posto. Važnost prihoda od poreza na nekretnine najizraženija je na lokalnim razinama. U Australiji i Britaniji porez na nekretnine je jedini prihod lokalnih jedinica. U Americi lokalne vlasti 70 posto prihoda ubiru od poreza na nekretnine. Međutim, ukupno gledajući porez na nekretnine igra vrlo malu ulogu u većini zemalja.

Porez na zemlju
Prema nekim istraživanjima najbolji oblik poreza na nekretnine je čisti porez na zemlju, bez obzira na njenu primjenu. Budući da je količina zemlje fiksna, njeno oporezivanje ne može poremetiti količinu prihoda kao što to može oporezivanje plaća ili štednje. Naprotiv, takav porez potiče bolje iskorištavanje zemlje. Građevinski investitori će, primjerice, biti manje skloni gomilanju neiskorištene zemlje ako će na nju morati plaćati porez. Porez na nekretnine koji uključuje vrijednost zgrada je manje učinkovit jer predstavlja porez na investicije u nekretninu. Međutim, čak i takav imat će manji utjecaj na građane od poreza na dobit ili plaće. Prema studiji OECD-a porez na nepokretnu imovinu ima najmanji negativan utjecaj na rast. To je posebno vidljivo u rastućim urbanizirajućim ekonomijama s velikim neformalnim sektorima.

Porez na nekretnine je stabilan izvor prihoda u globaliziranom svijetu s velikom mobilnošću tvrtki i zaposlenika. Također, otporniji je na ciklično kretanje ekonomije. Usred financijske krize u SAD-u država i lokalne razine zabilježili su manji pad prihoda od poreza na nekretnine nego od drugih oblika poreza. To se dogodilo prvenstveno zbog manjeg pada procjene vrijednosti nekretnina na kojima taj porez počiva nego što je bio stvarni pad cijene. Porez na nekretnine može i ograničiti boom u izgradnji kuća jer ih čini preskupim za kupnju u špekulativne svrhe.

Uvođenje poreza
Uzevši u obzir navedene prednosti postavlja se pitanje zašto vlasti ne prikupljaju više novaca od poreza na nekretnine. Neki ipak pokušavaju. Norregaard navodi dvadeset država koje su nedavno uvele nove oblike poreza na nekretnine ili razmatraju mogućnost uvođenja. Namibija je nedavno uvela na porez na poljoprivredno zemljište, Irska ponovo uvodi porez na rezidencijalnu imovinu koji je bio ukinut 1997. Britanska opozicijska laburistička stranka je predložila oporezivanje građevinskih investitora koji posjeduju zemlju na kojoj ništa ne grade. Međutim, uzevši u obzir sve veće fiskalno opterećenje, iznenađujuće malo malo zemalja se odlučuje na ozbiljnije uvođenje poreza na nekretnine.

Jedno od objašnjenja slabijeg trenda uvođenja poreza na nekretnine je manjak informacija vlasti o mogućnostima iskorištavanja takvog poreza. Mnoge države s rastućim ekonomija nemaju sređene katastarske knjige prema kojima bi se vidjelo tko što posjeduje. Međutim, najveći razlog za slabo uvođenje je velika nepopularnost takvih poreza koja zna rezultirati i gubitkom vlasti. Tako je primjerice u Italiji bivši premijer tehničke vlade Mario Monti izgubio izbore velikim dijelom i zbog odluke o povećanju, građanima mrskog, poreza na nekretnine. Upitani koji porez smatraju najgorim ili najmanje pravednim većina Amerikanaca je navela porez na nekretnine.

Progresivno oporezivanje
Ekonomisti su podijeljeniji oko pitanja pravednosti poreza na nekretnine nego njegove učinkovitosti. Dugo vremena prevladavajući konsenzus je bio da takav oblik poreza djeluje usporavajuće na ekonomiju jer će teret pasti na leđa stanara i radnika. U zadnje je vrijeme aktualno suprotno razmišljanje prema kojem je na učinkovitom tržištu kapitala teret poreza na nekretnine podijeljen na vlasnike kapitala diljem cijele ekonomije, a zbog tendencije da se bogati još više bogate plaćat će i veći porez.

Međutim procjene o progresivnosti nisu ključan faktor političke opozicije takvim porezima. Birači ne vole takve poreze jer je teret opterećenja izrazito vidljiv, lako se izračuna i teško ga je izbjeći. Većina američkih vlasnika porez na nekretnine plaćaju paušalno u jednoj ili dvije rate godišnje, a oko jedne trećine njih, većinom onih s hipotekom, porez plaćaju u ratama zajedno s otplatama hipoteke. Ako građani porez plaćaju paušalno za njega moraju izdvojiti manje novaca. Kako bi porez na nekretnine postao veći izvor prihoda vlasti očito moraju osigurati sustav plaćanja u kojem građani nisu svjesni koliko plaćaju.