U gomili zakonskih prijedloga o kojima se upravo raspravlja ili je Vlada samo utvrdila prijedlog nekog od njih čini se da je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama broj 239 ostao je nekako izvan žarišta javnosti.

Međutim, više je razloga zbog kojih bi šira javnost trebala biti pravodobno upozorena na ono što će stupiti na snagu vrlo vjerojatno u kratkom roku (prihvaćanje se može očekivati u travnju, a stupanje na snagu u svibnju, ako ne i prije). Mnogo je novosti u tome zakonskom prijedlogu. Ovaj put zadržat ćemo se na jednoj - ukidanju besplatnog uvida u podatke o zemljišnoj knjizi na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa. Besplatni uvid, a riječ je o više od 20 milijuna posjeta na godinu razini s trendom povećanja broja ili zadržavanja, uz kvalitetu dostupnih podataka, jedan su od najvećih dosega naše države, nešto u čemu se možemo usporediti s bilo kojom razvijenom državom u svijetu. No u obrazloženju Konačnoga prijedloga jasno je napisano da je taj besplatni uvid bio omogućen (samo) zato da se svi nositelji zemljišnoknjižnih prava potaknu na uvid u zemljišne knjige i osigura javnost rada zemljišnoknjižnih sudova. Budući da je taj cilj ostvaren, više nema razloga da sustav bude besplatan jednostavno mora biti samoodrživ!

‘Samo' za troškove
Možda se i može razumjeti da u krizi i zbog proračunskih rupa ‘besplatno' ne prolazi, no iskustvo uči da je teško vjerovati kako će naplata ciljati samo na na pokriće troškova. Primjera je mnogo, no možda je najjasniji onaj kad je prijenosom nadležnosti za vođenje ostavinskih postupaka službeno zajamčeno da ti postupci neće poskupjeti za stranke, a ipak se dogodilo da su stranke snosile višestruko veće troškove, što ne znači da su oni bili neopravdani, nego da je argumentacija bila lažna. I sad se može očekivati da troškovi uvida u zemljišne knjige na internetu neće biti simbolični i da će to sigurno smanjiti posjećenost te stranice. Ako posjećenost bude manja, smanjit će se i informiranost svih zainteresiranih, zbog čega će se pak izgubiti mnogo i na pravnoj sigurnosti i vladavini prava. Ako bude tako, postavlja se pitanje je li šteta veća ili čak mnogo veća od koristi koju će se izvući. Sve to treba promotriti i u kontekstu toga da troškovi sustava sigurno nisu veliki, ali samo pod uvjetom da je doista riječ samo o troškovima održavanja internetske stranice.

Ako se tomu doda da se Konačnim prijedlogom širi mogućnost uvida nekih korisnika (Porezna uprava, sudbena vlast, državna odvjetništva, druga tijela upravne vlasti prema odobrenju Ministarstva pravosuđa) pretraživanjem baza podataka po imenu odnosno nazivu, kao i da je ručno vođenje zemljišna knjiga gotovo prošlost, nije jasno koji je to novac radi kojeg se ukida besplatan uvid. Zanemarilo se i da su javnost rada sudova i poticanje nositelja knjižnih prava (ali i drugih zainteresiranih) trajna kategorija jer je riječ o promjenljivim podacima.

Moglo je i drugačije
Bilo bi lako zamisliti neku vrstu pretplatničke kartice čiji bi mogli, primjerice za 100 kn, bez ograničenja cijelu godinu imati uvid u online zemljišne knjige. Svi bez dospjelih poreznih dugova mogli bi dobiti takvu karticu ili besplatno ili uz naplatu koja bi im se priznala i za neka druga davanja (npr. dodatno zdravstveno osiguranje).

Mogla bi se odrediti i dodatna obveza u sklopu pristojbe za uknjižbu iz koje bi se nadoknađivali ti troškovi, besplatan pristup s računala s licenciranim programima itd., ali ipak je najvjerojatnije da se ništa od toga neće dogoditi i da će biti riječ samo o još jednom nametu koji će, što izravno, što neizravno, značiti višestruku štetu od male koristi koju osigura. Na kraju, zar nisu u pravu oni koji kažu da bi bilo logično da je država, ako joj već nedostaje novca, odlučila naplaćivati uvide u popise branitelja i poreznih dužnika, a ne dirati u besplatan pristup podacima o zemljišnim knjigama na koji smo se tek priviknuli? Zar može biti prihvatljivo rješenje koje će na kraju odgovarati samo onima koji nekoga namjeravju prevariti, a čiji je uspjeh je uvelike određen stupnjem neinformiranosti njihovih žrtava i ‘poslovanjem' izvan radnog vremena sudova.

Mnogo se novca neće zaraditi jer novčani iznos po jednom uvidu ne može biti velik, a bez obzira na to koliko na kraju stajalo informiranje na webu, može se očekivati da će se mnogi odlučiti na odlazak u zemljišnoknjižni sud i bez ikakve naplate ostvariti pravo na uvid još potpunijih podataka od onih na webu. I, naravno, dodatno opteretiti službenike, produžiti redove... Upravo onako kako je nekad bilo.