Na početku 2015. u fokusu ulagača na svjetskim tržištima bile su grčka dužnička kriza i monetarno popuštanje ECB-a, dok su drugu polovicu godine obilježili slabost kineskog gospodarstva, povećanje kamata u SAD-u i pad cijena nafte na najniže razine u sedam godina.

Američki Fed povećao kamate

Još od 2008. godine ključne kamatne stope američke središnje banke kretale su se na rekordno niskim razinama od oko nula posto jer je tim, kao i drugim mjerama monetarne politike, Fed podržavao oporavak gospodarstva od recesije.

Nakon što je krajem 2014. ukinuo programe kupnje državnih obveznica, kojima je održavao kamate niskima i tako poticao kreditiranje i rast američkog bruto domaćeg proizvoda (BDP), Fed je u prosincu ove godine povećao i kamatne stope.

Prvim povećanjem kamata od 2006. godine - za 0,25 postotnih bodova, na 0,25 do 0,50 posto - Fed je poručio da će američko gospodarstvo nastaviti stabilno rasti i idućih godina.

Fed je pritom istaknuo da je došlo do znatnog poboljšanja uvjeta na tržištu rada, jer je stopa nezaposlenosti pala na 5 posto, najnižu razinu u sedam i pol godina, i da vjeruje da će inflacija u srednjem roku rasti prema ciljanih 2 posto.

Uz to, Fed je poručio da u idućoj godini očekuje rast gospodarstva za 2,4 posto, dok bi stopa nezaposlenosti mogla pasti na 4,7 posto.

Povećanje kamata Feda potaknulo je rast kamata poslovnih banaka na kredite građanima i kompanijama, tako da je taj potez označio kraj ere rekordno niske cijene novca. No, kamate će i dalje biti vrlo niske, pa se procjenjuje da će potrošnja Amerikanaca i dalje rasti, kao i najveće svjetsko gospodarstvo.

No, očekuje se da bi potez Feda mogao imati negativne posljedice po zemlje u razvoju zbog odljeva kapitala i zbog toga što će im porasti troškovi zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima.

Uz to, rast tečaja dolara mogao bi dodatno pritisnuti cijene sirovina, koje se iskazuju u američkoj valuti, a već su ionako pod pritiskom zbog prevelike ponude, a slabljenja potražnje.

Unatoč povećanju kamata Feda, 2015. bila je godina velikog popuštanja monetarne poltike. Reuters navodi da su ukupno 43 središnje banke u svijetu olabavile monetarnu politiku, uključujući ECB, kinesku i rusku središnju banku.

"Ostajemo u razdoblju vrlo niskih kamatnih stopa glavnih središnjih banaka u svijetu. Očekuje se da će ECB ostaviti kamatu nepromijenjenom, dok će američki Fed početi s postupnim povećanjem kamate, što bi moglo imati utjecaja na tržištu zaduživanja, prvenstveno za tržišta u nastajanju, gdje spada i Hrvatska", kazao je nedavno guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić.

Poticajne mjere ECB-a

Nakon što je iscrpila sve konvencionalne mjere monetarne politike - spustivši lani kamate na rekordno niskih 0,05 posto, pa čak i uvevši negativne kamate na depozite banaka - Europska središnja banka (ECB) odlučila je ove godine provesti i tzv. kvantitativno ublažavanje monetarne politike.

Kako bi potaknula rast gospodarstva eurozone i izbjegla rizike od deflacije, u siječnju je ECB proširila program kupnje imovine i na državne obveznice, i to u mjesečnom iznosu od 60 milijardi eura, ili ukupno za više od 1.000 milijardi eura.

Program se počeo provoditi u ožujku, a trajat će minimalno do kraja rujna 2016. godine. Takve programe kupnje državnih obveznica dosad su provodile samo središnje banke SAD-a, Britanije i Japana kako bi izvukle gospodarstva iz recesije 2008. i 2009. godine.

Osim što je taj program ECB-a uspio potaknuti blagi, ali ipak rast gospodarstva eurozone i potrošačkih cijena, pozitivno je utjecao i na Hrvatsku.

S jedne strane, jer je porastao izvoz Hrvatske zbog jačanja potražnje u eurozoni, a s druge strane, smanjio je troškove zaduživanja države u euro obveznicama.

Međutim, taj potez ECB-a imao je i negativne posljedice. Naime, polovicom siječnja švicarska središnja banka odustala je od obrane tečaja franka na razini od 1,20 franaka za euro jer njezine intervencije na tržištima nisu davale rezultate, dok je euro slabio zbog izuzetno popustljive monetarne politike ECB-a.

Samo u jednom danu, kada su švicarske monetarne vlasti odustale od obrane, tečaj ′švicarca′ skočio je 16 posto, pa je cijena eura prvi puta u povijesti pala ispod 1,0 franka. Zbog toga su snažno porasle kreditne rate građana koji imaju kredite u ′švicarcima′ u srednjoj i istočnoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj.

Usporavanje rasta kineskog gospodarstva

U fokusu ulagača širom svijeta ove je godine bila i Kina, s obzirom da se rast tamošnjeg gospodarstva usporava, što loše utječe na cijene nafte i sirovina jer je Kina njihov najveći svjetski potrošač, ali i na brojne industrije kojima je kinesko tržište izuzetno važno.

Kinesko je gospodarstvo u trećem tromjesečju poraslo 6,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, najsporije od globalne financijske krize 2009. godine.

Ova je godina bila teška za drugo po veličini svjetsko gospodarstvo, s obzirom na usporavanje rasta u vanjskoj trgovini, investicija i domaće potražnje, što je, među ostalim, posljedica slabljenja tržišta nekretnina i deflacijskih pritisaka.

Povjerenje ulagača uzdrmano je, pak, oštrim padom cijena dionica na kineskim burzama u lipnju i srpnju. Nastojeći potaknuti rast izvoza, u kolovozu i prosincu su vlasti devalvirale juan, što je uzdrmalo ne samo kineske, nego i najveće svjetske burze.

Unatoč usporavanju rasta gospodarstva, kineska vlada zasad ostaje pri procjenama da bi u ovoj godini BDP trebao porasti 7 posto, nakon lanjskog uspona od 7,3 posto. Bio bi to najsporiji godišnji rast BDP-a u posljednjih 25 godina.

Posljedica je to strukturnih reformi koje vlada mora provesti, s obzirom da je gospodarstvo pod pritiskom usporavanja rasta tržišta nekretnina, visoke razine zaduženosti lokalnih vlasti, prevelikih tvorničkih kapaciteta, nedovoljno jake domaće potražnje, kao i slabosti inozemne.

Kineska vlada poručuje da su nužne bolne reforme kako bi se gospodarstvo dovelo na put održivog rasta nakon tri desetljeća vrtoglavog uspona.

Kineska središnja banka, pak, labavljenjem monetarne politike pokušava podržati rast gospodarstva. Nedavno je ponovno smanjila ključne kamatne stope, kao i stopu izdvajanja obvezne rezerve banaka, već peti puta od studenoga prošle godine. Na taj način pokušava potaknuti kreditiranje poduzetnika i stanovništva.

Unatoč svemu tome, analitičari smatraju da su potrebne dodatne poticajne mjere, jer bi, ako rast BDP-a padne ispod 7 posto, moglo doći do rasta nezaposlenosti, što bi dovelo do pada osobne potrošnje.

Pad cijena nafte na najniže razine u 7 godina

Ovu godinu obilježio je i daljnji pad cijena nafte, nakon što su već lani potonule s više od 100 na otprilike 50 dolara po barelu zbog prevelike proizvodnje najvećih svjetskih proizvođača i slabljenja potražnje zbog usporavanja rasta globalnog gospodarstva.

U prosincu je na londonskom tržištu cijena barela prvi puta od recesije 2009. godine pala ispod razine od 40 dolara, dok je na američkom skliznula i na samo 36 dolara.

Moguć je i daljnji pad cijena, s obzirom da je Međunarodna agencija za energiju (IEA) poručila da je moguće i daljnje pogoršanje problema prekomjerne opskrbe u 2016. godini.

Usporavanje rasta globalnog gospodarstva, ponajviše Kine, izazvalo je i pad ostalih sirovina, pa su cijene industrijskih metala zaronile na najniže razine u više godina.

Zbog toga su se mnoge zemlje, čija gospodarstva ovise o izvozu nafte i sirovina, našle u problemima. Tako su, primjerice, u recesiju uronile Rusija i Brazil.

U problemima su i velike naftne te rudarske kompanije, koje su zatvorile mnoge bušotine i rudnike te ukinule na stotine tisuća radnih mjesta.

Najviše su, ipak, pod pritiskom prezadužene zemlje u razvoju koje ovise o cijenama sirovina i troškovima zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima. Slabost kineskog gospodarstva, a time i potražnje za sirovinama, i povećanje kamata u SAD-u zadali su im nove probleme.

Zbog toga stručnjaci upozoravaju da svijet možda uronjava u novu fazu financijske krize - ovoga puta u zemljama u razvoju.

"Posljednja zbivanja u Grčkoj i Kini mogla bi se nazvati trećim dijelom krizne trilogije", kaže glavni ekonomist britanske središnje banke Andy Haldane.

Prvu, globalnu financijsku krizu potaknutu 2008. godine pucanjem ′balona′ na američkom tržištu nekretnina, slijedila je dužnička kriza u prezaduženim članicama eurozone, koja je prijetila izlaskom Grčke iz tog bloka.

Grčka kriza zasad pod kontrolom

A grčka dužnička kriza trenutačno je ′pod kontrolom′, nakon što je u prvoj polovici godine hila u fokusu zbog napetih pregovora između nove grčke vlade i Bruxellesa.

U siječnju je na vlast došla radikalna lijeva stranka Siriza, a premijerom postao njezin vođa Aleksis Cipras, koji je u predizbornoj kampanji građanima obećao da će stati na kraj mjerama štednje, koje traju još od 2010. godine i koje od Atene traži Bruxelles. No, ubrzo je Cipras odustao od većine obećanja jer se Grčka našla pred bankrotom i izlaskom iz eurozone.

U jednom trenutku Grčka je čak tehnički i bankrotirala, pa su zatvorene banke, a građanima i poduzećima ograničene isplate na bankomatima, jer nije mogla platiti dospjeli kredit MMF-u od 1,6 milijardi eura. Tako je postala prva razvijena zemlja koja nije platila dospjelu ratu MMF-u, našavši se u društvu zemalja kao što su Zimbabve, Sudan i Kuba.

Ipak, nakon višemjesečnih teških pregovora i čestih preokreta, Atena je u srpnju prihvatila trogodišnji program financijske pomoći Europske unije, težak 86 milijardi eura, koji je Grčku poštedio izbacivanja iz eurozone, ali je odobren uz vrlo stroge uvjete, zbog čega je gospodarstvo ponovno u recesiji.