Svi koji uzimaju nekakav kredit moraju znati kako do sad nije bilo dovoljno usporediti kamatnu stopu ove ili one banke. Negdje sitnim slovima na formularu za kredit obično piše kako će banka naplatiti i ′obračunske troškove′ za vaš kredit. To zapravo nije maleni iznos: u njemačkim bankama je to između jednog i 3,5 posto zatraženog iznosa. Banke se tako mogu hvaliti da traže nižu kamatu od konkurencije, makar zapravo od mušterija ubiru čak i više novca.

To je zapravo na rubu zakonitosti jer ako netko želi i prije roka vratiti iznos kredita, na taj način će uštedjeti ostatak kamata koje je trebao platiti, ali taj ′trošak′ je platio obično već kad je preuzimao iznos kredita i nikad ga više neće vidjeti. U praksi je to izgledalo da, ako uzmete kredit od 1000 eura ′obračunski troškovi′ su 1 posto, onda nećete niti dobiti 1000, nego 990 eura - ali kamate ćete plaćati na tisuću eura.

Naravno, kredit se obično diže za ′ozbiljne′ stvari pa tako tu nije riječ o ′sitnišu′ kojeg banke ubiru. Kako su izračunali u zakladi za zaštitu potrošača Stiftung Warentest, u Njemačkoj je prosječan iznos kredita oko 20 tisuća eura, a samo od godine 2005. do 2013. je sklopljeno 64,4 milijuna kreditnih ugovora u ukupnoj vrijednosti od jednog bilijuna i 261,4 milijarde eura. Drugim riječima, tu je riječ o milijardama koje su banke pokupile - i koje, po svemu sudeći, barem dijelom moraju vratiti.

NA TISUĆE NEZADOVOLJNIH GRAĐANA

Jer u međuvremenu ima već na stotine tužbi među kojima je i čitav niz kolektivnih. Tako odvjetnik Guido Lenne iz Leverkusena zastupa oko 1500 korisnika usluga banaka, odvjetnik Wolfgang Benedikt-Jansen čak oko dvije tisuće. Neke banke, poput komunalnih i poludržavnih štedionica su već nakon prvih presuda u korist zajmoprimaca prije nekoliko godina odlučile prekinuti tu praksu naplate posebne pristojbe, ali čitav niz banaka je ostalo uporno.

Tu je opet i Deutsche Bank, ali posebno su marljivi u ubiranju tog ′harača′ u bankama koje se inače hvale kako su jeftine: Poštanska banka, Targo Bank, Creditplus Bank, Santander Consumer Bank... Takve ′jeftine′ banke obično naplaćuju veoma malo ili im je potpuno besplatno vođenje tekućih računa, ali očito su pronašli drugi način za zaraditi novac.

Prema odluci najviše sudske instance ove zemlje, Saveznog suda u Karslruheu objavljenoj ovog utorka (13.5.), taj izvor zarade mogao bi im se sada lako ′obiti o glavu′. Zapravo je i Saveznom sudu već dosadila ta poplava tužbi, jer je i do najviše instance došlo čak oko 100 slučajeva. To priznaje i predsjednik XI. sudskog senata za civilne parnice, Ulrich Wiechers i spominje ′pravi tsunami revizijskih postupaka koji se obrušio na Vrhovni sud′. Njegov senat se i inače bavi pitanjima bankarskog i novčarskog poslovanja, ali tvrdi kako ′tako nešto još nije vidio u 20 godina otkako radi na tom Sudu′.

NEOČEKIVANI NOVAC ZA GRAĐANE

Naravno, sud je svoju odluku utemeljio samo na dva slučaja, presudi Višeg pokrajinskog suda u Hammu protiv National Bank AG i Pokrajinskog suda u Bonnu protiv Postbank AG. Ali i to je dovoljno kao primjer za sve slučajeve: Vrhovni sud tumači da banke ubiru ′pristojbu′ kao da klijentu nude neku posebnu uslugu. Ali one to ne čine, nego je obrada zahtjeva za kredit nešto što banke ionako rade i prema tome nemaju pravo za to uzimati novac. Zato su i te klauzule o ′obračunskim troškovima′ u ugovorima o kreditu nevažeće i banke moraju vratiti novac kojeg su ′ubrale′.

Christoph Hermann, stručnjak za financije Stiftung Warentesta je za njemačke medije izjavio kako to, ′konzervativno računajući, znači da će 7,5 milijuna građana moći dobiti tu plaćenu pristojbu natrag′. Zapravo, još nije izvjesno koliko će točno građana koji su svojedobno uzeli kredit za stan ili auto sad odjednom i dobiti džeparac da lijepo provedu ljetovanje. Jer nije jasno vremensko razdoblje i kad bi trebalo zastarjeti takvo potraživanje. O tome će Vrhovni sud još donijeti dodatnu odluku kako bi konačno zaustavio ′tsunami′ tužbi koji ga je pogodio.