U radu pod naslovom "Pomoći Europske unije županijama, gradovima i općinama 2015. i 2016.", Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić daju osnovne podatke o pomoćima koje su te lokalne jedinice primile kao nositelji ili partneri/suradnici provedbe programa i projekata (su)financiranih iz proračuna EU-a u 2015. i 2016.

No, napominju kako analizu valja tumačiti s dozom opreza. Objašnjavaju, naime, da se dio podataka može pronaći u bazi podataka Ministarstva financija o proračunima lokalnih jedinica za 2015.-2016., izglasanim proračunima objavljenim na mrežnim stranicama lokalnih jedinica te polugodišnjim i godišnjim izvješćima o izvršenju lokalnih proračuna. No, problemi su što ne postoji jedinstvena, sveobuhvatna, točna, detaljna i javno dostupna baza podataka o europskim pomoćima, u kojoj bi bile obuhvaćene sve lokalne jedinice, što baze prikazuju samo pomoći što su ih lokalne jedinice prikazale u svojim proračunima, ali ne i ostale faze ugovaranja i provedbe, kao i što se ne iskazuju pomoći koje su primili njihovi proračunski korisnici i druge institucije na njihovu području, itd.

Po podacima koji se iznose, u 2015. i 2016. EU pomoći su u ukupnom iznosu od 958 milijuna kuna koristile sve županije, preko polovice gradova i nešto manje od četvrtine općina. U 2016. su se te pomoći udvostručile u odnosu na 2015. - s oko 311 na oko 648 milijuna kuna. U cjelokupnom razdoblju 2011.-2014. te su pomoći iznosile oko 310 milijuna kuna, napominju autori.

Tijekom 2015.-2016. najviše su pomoći primile županije (401 milijuna kuna), zatim gradovi (367 milijuna kuna) pa općine (190 milijuna kuna.

Te su pomoći koristile sve županije, a najviše Sisačko-moslavačka (117 milijuna kuna), Virovitičko-podravska (48 milijuna kuna) i Ličko-senjska (46 milijuna kuna).

EU pomoći je tijekom 2015.-2016. koristilo 70 od 128 gradova, a najviše Zadar (45 milijuna kuna), Križevci (41 milijun kuna), Zagreb (38 milijun kuna) i Karlovac (36 milijuna kuna).

Pomoći je koristilo 99 od 428 općina, a najviše Lekenik (21 milijun kuna), Veliki Grđevac (14 milijun kuna) i Rešetari (8 milijuna kuna).

Županije su u spomenutom dvogodišnjem razdoblju prosječno godišnje primile 10 milijuna kuna, gradovi oko 1,4 milijuna kuna, a općine oko 220 tisuća kuna, izračunali su autori.

"Nekim su lokalnim jedinicama, posebice općinama, europske pomoći predstavljale izuzetno značajan izvor prihoda. Tako su, primjerice, 2016. u općinama Stupnik, Sveti Lovreč, Lekenik te u gradu Varaždinske Toplice činile više od 90 posto ukupno primljenih pomoći, a u općinama Lekenik, Motovun, Pokupsko, Primorski Dolac i Veliki Grđevac više od 50 posto ukupnih prihoda poslovanja", navodi se u Newsletteru IJF-a.

Po podacima koji se nadalje navode, lokalne jedinice su 2015. i 2016. primile 518 milijuna kuna kapitalnih te 441 milijun kuna tekućih pomoći, a primile su znatno više indirektnih (oko 745 milijuna kuna) od direktnih EU pomoći (oko 214 milijuna kuna).

Po stanovniku je u tom dvogodišnjem razdoblju prosječno godišnje najviše EU pomoći iskorišteno u općinama (99 kuna), a u županijama i gradovima podjednako (87, odnosno 82 kune). Po primljenim EU pomoćima po stanovniku 2016. ističu se općina Motovun (malo više od 7.000 kuna), Primorski Dolac (oko 5.000 kuna), Veliki Grđevac i Dubrovačko Primorje (oko 4.000 kuna) te Vižinada (oko 3.500 kuna), od gradova Ludbreg s oko 3.000 kuna po stanovniku, a od županija Ličko-senjska i Sisačko-moslavačka s oko 500 kuna po stanovniku.

Autori ističu i kako bi, s obzirom na ne baš najbolje financijsko stanje brojnih lokalnih jedinica, bilo izuzetno značajno što većim korištenjem EU sredstava poboljšavati životni standard građana u svim lokalnim jedinicama. "Premda su lokalne jedinice - posebice županije - 2015. i 2016. privukle znatno veće iznose nego u prethodnim razdobljima, gotovo polovica gradova i preko tri četvrtine općina nisu iskoristili ni kune europskih pomoći. Primjeri uspješnih lokalnih jedinica ukazuju da, premda zahtjevno, privlačenje tih sredstava ne bi smjelo predstavljati nemoguću misiju za hrvatske lokalne jedinice", ističu Ott, Bronić i Stanić.

Stoga bi, smatraju, lokalne jedinice morale više ulagati u usavršavanje zaposlenih i učiti od uspješnijih, a Udruga gradova, Udruga općina, Zajednica županija i županijske razvojne agencije organizirati specijalizirane obuke i pružati im podršku i pomoć. Vlada i stručne službe u ministarstvima i agencijama zaduženim za korištenje fondova EU-a (a ima ih poprilično), moraju što brže rješavati postojeće probleme i pomagati lokalnim jedinicama kako u privlačenju tako i u korištenju EU pomoći, prvenstveno bržim, jednostavnijim i održivim sustavom, poručuju autori.

Smatraju i da Vlada i ministarstva nadležna za EU fondove moraju sustavno utvrditi konkretne razloge zbog kojih određene lokalne jedinice ne koriste ili slabije koriste ta sredstva, a nužno je rješavati i sporost administracije i kašnjenja na nacionalnoj razini, jer natječaji se često odgađaju, veliki broj prijavitelja mora čekati i više od godine dana na postupak dodjele i ugovaranja, česte su izmjene javnih poziva (uvjeta natječaja i/ili natječajne dokumentacije).

Za kvalitetnije praćenje i analiziranje EU pomoći lokalnim jedinicama, Ministarstvo financija mora početi objavljivati online strojno čitljivu bazu proračuna lokalnih jedinica koja uključuje i njihove proračunske korisnike te godišnjih financijskih izvještaja svih pravnih osoba u vlasništvu i suvlasništvu lokalnih jedinica kao i ustanova koje su one osnovale, preporučuju Ott, Bronić i Stanić.