Ulaganja u umjetnu inteligenciju (AI) u Hrvatskoj najviše su usmjerena na podatke i opremu, dok su ulaganja u vještine te istraživanje i razvoj ispod razine EU-a, kaže se u novom broju Osvrta Instituta za javne financije (IJF).

U novom broju Osvrta znanstvenica s IJF-a Matea Cvjetković analizira ulaganja u umjetnu inteligenciju u državama članicama EU-a i Hrvatskoj, s naglaskom na njihovu strukturu i sektorsku raspodjelu.

Prema njezinim nalazima, Hrvatska je 2023. godine u umjetnu inteligenciju uložila nešto više od milijardu eura. Pritom su ulaganja najviše usmjerena na podatke i opremu, dok su ulaganja u vještine te istraživanje i razvoj ispod razine EU-a.

Znanstvenica s IJF-a smatra da takva raspodjela može ograničiti dugoročne učinke, jer se postojeća infrastruktura ne može adekvatno iskoristiti bez odgovarajućih znanja i istraživačkih kapaciteta.

Iznosi da se ukupna ulaganja EU-a u umjetnu inteligenciju u 2023. godini procjenjuju na oko 257 milijardi eura, a raspodjela je izrazito neravnomjerna među državama članicama - svega četiri države: Njemačka, Francuska, Nizozemska i Italija, zajedno čine gotovo 60 posto ukupnih ulaganja, odnosno oko 149 milijardi eura. Pritom Njemačka sama ulaže oko 59 milijardi eura.

Hrvatska pri dnu ljestvice ulaganja po stanovniku

Gledano prema ulaganjima po stanovniku, Irska prednjači s više od 1.600 eura, dok se ulaganja Nizozemske, Litve i Danske kreću od oko 1.300 do 1.400 eura. Hrvatska je s oko 320 eura po stanovniku pri kraju ljestvice, znatno ispod prosjeka EU-a koji iznosi 574 eura.

Analiza strukture ulaganja pokazuje da se Hrvatska i po prioritetima razlikuje od prosjeka EU-a. Na razini Unije dominiraju ulaganja u vještine (41 posto) te u podatke i opremu (37 posto), što zajedno čini gotovo 80 posto ukupnih ulaganja. U Hrvatskoj podaci i oprema čine gotovo 45 posto ulaganja, a vještine 34 posto. Ulaganja u istraživanje i razvoj dosežu tek osam posto, u usporedbi s 13 posto na razini EU-a.

Takva raspodjela upućuje na to da Hrvatska veći naglasak stavlja na infrastrukturu, uz relativno slabija ulaganja u znanje i razvojne kapacitete, smatra Matea Cvjetković.

Promatrano prema sektorima, u EU-u privatni sektor financira 73 posto ukupnih ulaganja u umjetnu inteligenciju, a javni 27 posto. U Hrvatskoj je udio ulaganja javnog sektora nešto viši (oko 33 posto), dok privatni sektor sudjeluje s oko 67 posto. Međutim, značajan dio ulaganja u digitalnu infrastrukturu i umjetnu inteligenciju u Hrvatskoj financira se iz europskih izvora, što otvara pitanje njihove održivosti nakon završetka Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a 2021. - 2027., upozorava stručnjakinja Instituta za javne financije.

Stoga važnim smatra pravodobno planiranje domaće fiskalne strategije kako bi se izbjegao pad ulaganja u umjetnu inteligenciju i povezane digitalne kapacitete nakon 2027. godine.

Ističe i kako treba što prije usvojiti nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije do 2032. godine, kojim bi se sustavno planirala javna ulaganja i definirali strateški prioriteti.

"Hrvatska se tako suočava s dvostrukim izazovom: povećati ulaganja u umjetnu inteligenciju i istodobno ih bolje usmjeriti prema vještinama te istraživanju i razvoju", zaključuje autorica Matea Cvjetković.