Podaci iz danas objavljenog Allianzova Izvješća o globalnom bogatstvu pokazuju da je globalna bruto financijska imovina privatnih kućanstava u 2012. godini porasla za 8,1%, što je najviša stopa rasta zabilježena u proteklih šest godina, a također je i znatno viša od dugoročnog prosjeka prilagođenog za valutne učinke (od 2001. do 2012), koji iznosi 4,6% godišnje.

Pozitivan trend na tržištima dionica bio je jedan od glavnih čimbenika koji su prošle godine potaknuli rast: imovina sadržana u vrijednosnim papirima porasla je za 10,4%, uslijed čega je ukupna globalna financijska imovina dosegnula novu rekordnu razinu od 111 bilijuna eura.
Rast duga se u isto vrijeme u 2012., četvrtoj godini nakon Lehmanova kolapsa, zadržao na niskoj razini od 2,9%. Globalni pokazatelj duga (obveze izražene kao postotak BDP-a) pao je za još jedan postotni poen na 65,9% u usporedbi s 71,6% zabilježenih 2009. godine. To znači da je globalna neto financijska imovina (bruto financijska imovina umanjena za obveze) u stvarnosti doživjela dvoznamenkast rast (po stopi od 10,4%). Od ovog snažnog rasta koristi su imale sve regije.

Istočna Europa zabilježila je rast od 8,5%, što je tek neznatno ispod globalnog prosjeka. Rezultati koje je ostvarila istočna Europa, međutim, izgledaju znatno bolje ako ih se usporedi s kriznim godinama nakon 2007. godine: dok su bogate regije Amerike i Europe tek prošle godine uspjele za dlaku prijeći predkriznu razinu, razina bogatstva istočne Europe je krajem 2012. već bila 40% viša od vrhunca iz 2007.

- Ukupno gledano, štediše iz istočne Europe su do danas prilično dobro prebrodile financijsku krizu - objasnio je Allianzov glavni ekonomist Michael Heise.

- To je zapravo čudesno. Unatoč bliskim ekonomskim vezama s krizom pogođenom Eurozonom, istočna Europa nudi mnogo bolji potencijal rasta. Bilo bi preuranjeno pretpostaviti da regija neće dostići bogatije zemlje- ističe.

Dugoročna analiza potvrđuje ulogu istočne Europe kao najbrže rastuće regije svijeta. Bruto financijska imovina istočne Europe od 2000. godine raste po prosječnoj godišnjoj stopi od 14,7%, iako se proces akumulacije imovine u mnogima od ovih zemalja od kasne 2007. prebacio u nižu brzinu, odnosno u nekim slučajevima čak i dvije brzine naniže. Druge regije u razvoju kao što su Azija (bivši Japan) sa stopom rasta od 13,7% i Latinska Amerika sa stopom rasta od 13,2% zaostaju za istočnom Europom. Međutim, prosječna bruto financijska imovina po stanovniku je s ukupnim iznosom od 4.480 eura zabilježenim krajem 2012. u istočnoj Europi još uvijek niža nego u drugim rastućim ekonomijama svijeta. Međutim, prosjek također u sebi skriva i još uvijek golem jaz u bogatstvu u ovoj regiji. S jedne strane imamo još uvijek relativno siromašne zemlje poput Kazahstana i Ukrajine, gdje je bruto financijska imovina po stanovniku u prosjeku još uvijek niža od 2.000 eura, a s druge strane imamo zemlje poput Češke i Slovenije, čije razine bogatstva su mnogo bliže razinama koje viđamo u zapadnoj Europi.

Međutim, ukupno gledano, unatoč izvrsnim rezultatima proteklih godina, istočna Europa još uvijek mora prijeći dug put prije nego što dostigne bogatije zemlje. Postoji i još jedna kvaka: proteklih godina osobni dug je u istočnoj Europi rastao još brže nego imovina. U proteklih dvanaest godina istočnoeuropska kućanstva su u prosjeku svoje obveze povećavala za 25,4% godišnje. Unatoč tome što je ovaj rast od 2007. godine usporio, nijedna druga regija na svijetu nema ni približno tako brz rast duga. Nije nikakvo čudo da je rast neto financijske imovine stoga usporen: s prosječnim rastom od 'svega' 11,0%, istočna Europa je u tom pogledu rasla sporije od Latinske Amerike s 11,6% i Azije (bivšeg Japana) s 14,0%.

- Iako je osobni dug u većini tih zemalja još uvijek na niskoj razini, kretanje duga treba vrlo pozorno pratiti. Te zemlje ne bi smjele ponoviti pogrešku koja se dogodila zapadnim Europljanima i Amerikancima: rast pogonjen dugom nikad ne može biti održiv - rekao je Heise.
Hrvatska je prošle godine zabilježila snažan porast imovine. Bruto financijska imovina porasla je za 5,7%, uglavnom uslijed snažnog rasta imovine uložene u osiguranja i mirovine od +16,4%. Hrvatska kućanstva u proteklih dvanaest godina značajno su povećala svoj udio financijske imovine uložen u osiguranja i mirovine: prošle godine je nešto malo manje od 20% njihove ukupne imovine bilo uloženo u ove proizvode u usporedbi s manje od 5% početkom stoljeća. Nadalje, privatne obveze su u 2012. pale za 1,3%. Posljedica toga je da je neto financijska imovina porasla za 10,6%, što je znatno više od dugoročnog prosjeka (za razdoblje od 2001. do 2012), koji iznosi 6,1% godišnje. Hrvatska kućanstva napokon su financijsku krizu ostavila iza sebe: neto financijska imovina po stanovniku viša je od svog predkriznog vrhunca za više od 20%. U globalnim razmjerima, međutim, Hrvatska se nije pomakla s 31. mjesta na ljestvici najbogatijih zemalja s neto financijskom imovinom po stanovniku u iznosu od 6,790 eura na kraju 2012., smjestivši se na četvrto mjesto u istočnoj Europi (iza Slovenije, Češke i Estonije).

Kao i prethodnih godina, Allianzovo Izvješće o globalnom bogatstvu svjetske vlasnike imovine po bogatstvu dijeli na tri skupine. U srednju klasu spadaju pojedinci s individualnom neto financijskom imovinom između 4.900 i 29.200 eura. U nižu klasu spadaju pojedinci s neto financijskom imovinom ispod praga od 4.900 eura, dok se termin viša klasa odnosi na pojedince s financijskom imovinom višom od 29.200 eura. Dok je u razvijenim ekonomijama kriza uzrokovala širenje niže klase, u siromašnijim zemljama su trendovi pozitivniji, budući da je ondje najznačajniji trend porast broja stanovnika koje ubrajamo u srednju klasu. Toj klasi se samo prošle godine pridružilo gotovo 140 milijuna ljudi, od kojih najveći broj dolazi iz Kine. U zemljama obuhvaćenim našom analizom za 2012. godinu živjelo je ukupno oko 860 milijuna ljudi čija neto financijska imovina spada u srednju klasu. Međutim, rast srednje klase u svijetu prošle godine nije jedino iznenađenje. U proteklih dvanaest godina tržišta u razvoju ostvarila su posebno nevjerojatan napredak: udio populacije koja u svjetskim razmjerima spada u srednju klasu po bogatstvu se u istočnoj Europi i Latinskoj Americi od početka stoljeća udvostručio, a u Aziji (bivšem Japanu) se gotovo udeseterostručio. To znači da se slika svjetske srednje klase po bogatstvu uvelike promijenila. Godine 2000. oko 60% njenih pripadnika dolazilo je iz Sjeverne Amerike ili zapadne Europe. Danas je svaki drugi njen pripadnik iz Azije, a predviđa se da će se takav trend nastaviti i u budućnosti. Udio koji se može pripisati Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi pao je ispod 30%.