Cijena hrvatskog napuštanja CEFTA-e mogla bi iznositi do 100 milijuna eura. Toliku bi štetu, naime, prema procjenama HNB-a, mogao pretrpjeti hrvatski izvoz nakon što 1. srpnja nestane carinske granice prema ostalim članicama EU, ali se na teren vrate carinski zidovi prema državama zapadnog Balkana.

Povratak pomalo već zaboravljenih carina i kvota u trgovini sa zemljama europskog jugoistoka osobito će pogoditi hrvatski prehrambeni sektor, koji gotovo polovicu svojih izvoznih proizvoda plasira na tržište CEFTA-e. Ne postigne li EU do srpnja nekakav dogovor s članicama CEFTA-e, koji bi hrvatskoj robi osigurao kakav-takav povoljniji tretman na tržištu europskog jugoistoka, a za što su šanse sada već vrlo male, hrvatski će proizvodi na tamošnja tržišta dolaziti znatno teže i skuplje nego sada.

Nove carine
O tome, uostalom, dovoljno govori podatak da će čak trećina hrvatskih prehrambenih proizvoda koji se na tržište BiH sada plasiraju bez carina, od 1. srpnja podlijegati carinjenju, pri čemu će u pojedinim slučajevima, poput izvoza mesa i mesnih prerađevina, carina biti i veća od 20 posto. U slučaju Srbije, kao drugog po značaju tržišta CEFTA-e za hrvatske proizvođače, prosječna carina, koja sada pri izvozu hrvatskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iznosi 4,5 posto, od 1. srpnja skače, prema računici stručnjaka središnje banke, na 13,2 posto. U slučaju pojedinih proizvoda, poput duhana, koji se sada pri izvozu u Srbiju oporezuje po stopi od 10 posto, carinska se stopa povećava gotovo šest puta, na 57,6 posto.

Carinski udar čeka i naš izvoz u druge članice CEFTA-e. Tako će, izračunali su u HNB-u, hrvatski izvoz čokolade u Makedoniju, koji se sada izvan kvota carini po stopi od 12 posto, od srpnja podlijegati plaćanju carina od 18 posto. Poseban udar čeka hrvatske proizvode koji se izvoze na Kosovo i u Moldaviju jer te zemlje još nisu ni krenule u proces liberalizacije trgovine s EU.

Sporazum postoji
Ipak, dobra je strana svega to što, osim BiH i Srbije, druge članice CEFTA-e za Hrvatsku imaju manje značenje u robnoj razmjeni. Naime, robna razmjena s BiH i Srbijom čini više od 80 posto ukupne hrvatske robne razmjene s CEFTA-om. I Srbija i BiH, kao i brojne druge članica CEFTA-e, s EU su potpisale sporazume o stabilizaciji i pridruživanju, koji su zapravo ugovori o slobodnoj trgovini: oni jamče otvaranje tržišta EU njihovim proizvodima, dok zemlje regije postupno pripremaju svoje tržište za robu iz EU. U taj kalup od 1. srpnja ulazi i Hrvatska, koja će, kao 28. članica EU, morati praktično u cijelosti otvoriti svoje tržište za ostale članice CEFTA-e, dok će dio njezinih proizvoda (ne postigne li se do 1. srpnja nekakav dogovor) u zemlje CEFTA-e ulaziti pod teretom carina i količinskih ograničenja.

Lov na nova tržišta
Računice pokazuju da bi najveće žrtve hrvatskog napuštanja CEFTA-e mogli biti duhanska i mliječna industrija, kao i konditorska industrija. Uvođenje ili povećanje carina na te proizvode znatno će ih poskupiti na zapadnobalkanskim tržištima, što će ih već u startu učiniti znatno manje konkurentnima nego što su danas. U takvoj situaciji, domaći će se proizvođači morati okrenuti jačanju izvoza na ostala tržišta EU, na kojima vlada puno jača konkurencija nego na tržištima CEFTA-e, ili će izlaz morati potražiti u zemljama i trgovinskim blokovima s kojima je EU liberalizirala trgovinu. Ne uspiju li u tome, hrvatska bi se vanjskotrgovinska bilanca, izračunali su u HNB-u, mogla pogoršati za oko 200 milijuna eura u prvoj godini članstva. Pritom nije nebitno što će ulazak u Uniju Hrvatskoj donijeti i dodatno jačanje konkurencije na domaćem tržištu.

Velika selidba
Uzimajući sve to u obzir, ne treba se čuditi da dio hrvatskih izvoznika najavljuje preseljenje proizvodnje u zemlje koje do daljnjeg ostaju u CEFTA-i. To će im ipak omogućiti lakši i jeftiniji pristup tamošnjim tržištima.