Ciparski ministar financija je potvrdio da ciparski štediše s manje od 100.000 eura na računu "neće biti dirani", piše BBC. No ljudi s više novaca na računima bi mogli ostati i bez čak 40 posto svojih depozita koji će biti pretvoreni u dionice banke, rekao je Michalis Sarris.

"Točan postotak nije ... još utvrđen, ali bit će znatan", rekao je. Konačna brojka ovisi o tome kako će vlada odlučiti štititi umirovljenike.

Sve ciparske banke će ostati zatvorene do četvrtka , rekli su iz središnje banke, a na transakcije će nakon toga biti uvedena privremena ograničenja, unatoč dogovoru postignutom s EU/MMF-om.

Vlasti su prethodno bile najavile da će se sve banke, osim dvije najveće otvoriti u utorak. Središnja banka sada kaže da će ostati zatvorene kako bi se osiguralo da cijeli bankarski sustav funkcionira „glatko".

Predsjednik Nicos Anastasiades je izjavio kako će "vrlo privremena ograničenja" biti stavljena na tijek novca, ali nije ulazio u detalje. Mjere za sprečavanje izvlačenja novca iz zemlje su već uvedene, kao i ograničenja na iznos gotovine koja se može podići, i očekuje se da će ta mjera ostati na snazi.

Za razliku od prethodnih dogovora, ovaj novi dogovor ne mora potvrditi ciparski parlament, a uključuje i mjere štednje i povećanje poreza.

Nada da će se postići dogovor i riješiti kriza su u ponedjeljak podigle cijene dionica. No, kasnije je tržišta uzdrmala izjava čelnika Eurogrupe, koji je izjavio da će Cipar biti primjer rješavanja bankarskih problema eurozone u budućnosti.

Jeroen Dijsselbloem, nizozemski ministar financija koji je odigrao ključnu ulogu u pregovorima s Ciprom, je u intervjuima za Reuters i Financial Times izjavio: "Ako u banci postoji rizik, naše bi prvo pitanje trebalo biti 'OK, što će banka učiniti po tom pitanju?'"

Kasnije je pojasnio svoju izjavio, prema pisanju Wall Street Journala je to učinio preko svog profila na Twitteru, napisavši da je Cipar "poseban slučaj s netipičnim izazovima".

Dijsselbloem je rekao da bi princip spašavanja banka trebao biti takav da prvi udar snose dioničari, zatim vlasnici obveznica koji posuđuju novac putem financijskih tržišta, a tek onda štediše s velikim depozitima.

Ciparski dogovor prevalio je teret rješavanja problema banka na leđa dioničara i kreditora - u ovom slučaju klijenata s velikim bankovnim računima - umjesto na vladu, porezne obveznike ili vlasnike obveznica.