Iako još nema točnih podataka o interesu građana za dionice HT-a, banke i brokeri već trljaju ruke i zbrajaju potencijalnu zaradu od kamata, naknada i provizija na kredite i uplate povlaštenih paketa dionica T-HT-a. Kalkulacije su se u startu obavljale temeljem očekivane potražnje za dionicama i kreditima, no interes građana nadmašio je sva očekivanja pa se već sada barata s brojkom od oko 200.000 ljudi.
Tijekom javne ponude Ine, svaki je deseti kupac dionice plaćao kreditima banaka, a procjena je da je ovaj put masovna histerija "mobilizirala" puno više onih koji nemaju vlastitih sredstava, pa su krediti češći iako ne i dominantan način plaćanja. Neke banke čak su prisiljene odbijati nove klijente jer su već potrošile kvotu predviđenu za ovu namjenu, a zbog mjera HNB-a boje se rasta troškova. Špekulira se da je oko 20 posto od ukupnog broja građana koji su upisali dionice HT-a, dakle svaki peti kupac, svoje dionice platio nekim oblikom kredita.
Osim specijalnih kredita za dionice, tu su i gotovinski krediti a neki su se odlučili i otići u minus, najčešće u visini trostruke plaće, kako bi kupili barem dio povlaštenog paketa. Dok će za dioničke kredite banke objaviti podatke, "gotovince" i "minuse" iskorištene za kupnju dionica teško je pratiti jer bankari ne znaju na što ih klijenti troše. Ako se dakle pretpostavi da će oko 40.000 građana dionice kupiti na kredit te da je "prosječni" paket manji od maksimalnog i iznosi primjerice 30.000 kuna, ukupna suma novoodobrenih kredita u tu svrhu penje se na 1,2 milijarde kuna.
Bankari procjenjuju da će se dio tih kredita vratiti u vrlo kratkom roku, a dio korisnika čekat će na bonus-dionice te će kredit vratiti kroz godinu ili dvije. Kod ovih prvih, banke računaju da će zarađivati na naknadama - za obradu kredita i prijevremenu otplatu, a kod ovih drugih "ciljaju" s prihodima od kamata. Naime, ako se uzme prosječni rok otplate od godinu dana (rokovi su do pet godina), uz prosječnu kamatu od 9 posto godišnje, samo na kamatama banke bi kroz godinu dana mogle zaraditi preko 50 milijuna kuna. S prosječnim rokom otplate od dvije godine, što je manje izvjesno, zarada od kamata penje se na oko 100 milijuna kuna.
Naknade za obradu kredita kreću se oko 2 posto od iznosa, pa bi i tu banke mogle zaraditi više od 20 milijuna kuna prihoda, dok bi prihodi od naknada za prijevremenu otplatu mogli biti upola manji jer ih neke banke neće naplaćivati, a neke su ih nabile na visokih 3 ili 4 posto. Najsigurniji je prihod od naknade koju građani plaćaju odmah pri uplati povlaštenog paketa, a koja se recimo u Erste i HPB-u kreće oko 50 kuna, odnosno u Fini gotovo 80 kuna. Uz pretpostavku da 200.000 dioničara plati po 50 kuna fiksne naknade za uplatu paketa, dobije se oko 10 milijuna kuna prihoda banaka, pri čemu će najveći dio ubrati upravo Erste i HPB.
Brokeri su se našli pred navalom potencijalnih klijenata koji ništa ne žele prepustiti slučaju i već sada "pripremaju teren" za prodaju. Brokerske provizije kreću se od 1 do 1,5 posto od iznosa pa tako brokerska provizija za prodaju dioničkog paketa u vrijednosti 38.000 tisuća kuna iznosi između 380 kuna i 570 kuna. Brokeri računaju da bi samo na prodaji HT-ovih dionica iz javne ponude u perspektivi mogli zaraditi oko 50 do čak 100 milijuna kuna. Dio te zarade na račune bi im mogao sjesti već do kraja godine jer se dio kupaca dionica planira brzo riješiti. Dakle, kada se zbroji spomenutih 50 milijuna kuna očekivanog prihoda od kamata, oko 30 milijuna kuna mogućeg prihoda od raznih naknada te oko 10 milijuna kuna fiksne naknade pri uplaćivanju paketa, očekuje se da bi banke na IPO-u T-HT-a mogle zaraditi i do 100 milijuna kuna. Kad se pak tome pribroji moguća očekivana zarada brokera, projicirana moguća zarada banaka i brokera na javnoj ponudi penje se i do 200 milijuna kuna.