Za koji tjedan prva kotacija Zagrebačke burze, s očekivanim uvrštenjem Veterine i Atlantic grupe (po završetku javne ponude) dobit će još dvije članice, pa bi tako godinu u najcjenjenijem burzovnom razredu trebalo završiti ravno 13 kompanija. Od toga je (računajući tu i još dvije neuvrštene kompanije) čak šest novih burzovnih zvijezda pristiglo u elitno društvo unatrag (svega) godinu dana. Iako iskustvo pokazuje da domaća prva kotacija ne znači baš uvijek da su sve dionice u njoj i stvarno blue chipovi, "posljednji val proširenja" ozbiljnim investitorima doista donosi zanimljive ulagačke mamce. Barem kad je riječ o njihovoj usporedbi s "starim članicama" poput Plive, Varteksa, Istraturista, Croatia osiguranja, Podravke... Taj element novog, praćen velikom medijskom i javnom pompom, osobito u slučaju javne ponude Ine i T-HT-a, iz prvog je plana istisnuo zanimanje za one tvrtke koje su do jučer važile za perjanice burzovne trgovine. Doduše, nije rečeno da nekima od njih takva zavjetrina ne paše. Međutim, problem je kad ona predugo traje, a na vidiku nema poslovne priče s kojom se računa na povratak u ulagački fokus, kad ove nove investitorske cipele dobiju patinu. Recimo, Podravka. Nedavno je neslužbeno objavljeno kako je Nadzorni odbor kompanije na konzultativnom sastanku "srušio" nakane Uprave da preuzme jednu jaku češku prehrambenu kompaniju i jednu BiH tvrtku. Razlog je, navodno, procjena kako je riječ o vrlo skupoj akviziciji koja bi, pritom, zahtijevala velike interne promjene u kompaniji. BiH akvizicija u tom je bloku ispala kolateralna žrtva rušenja. Možda je Nadzorni odbor dobro postupio. No je li pritom mislio hoće li time dodatno poljuljati investicijski ugled kompanije pa i kredibilitet Uprave? Već neko vrijeme Podravka nema pravu priču, a ni na njezine rezultate se ne može računati kao na novi ulagački zamašnjak. Ni privatizacija državnog udjela ne mrda s mrtve točke, ove godine zbog parlamentarnih izbora, a dogodine će se valjda početi čekati lokalni, a možda i predsjednički... A ideju efektima unosa tog paketa u ZIF i njegove posredne privatizacije na kompaniju koja je u prvoj kotaciji tek treba ozbiljno izvagati. Kao driver Podravki su zapravo preostale akvizicije, a ni one baš ne idu glatko. Zato je počelo cirkulirati nemirno pitanje što kompanija uopće više može ponuditi kao novu priča. Je li, možda, opet trenutak da se, na valu uspješnih IPO-a, nanovo razradi stara ideja o izlistavanju dijela Belupa na Burzi? Ipak je u odnosu na vrijeme kad se ta ideja u lokalnoj javnosti s gnušanjem odbacivala, klima uvelike promijenjena. I sama Podravka bi se s tim procesom vratila u žižu interesa i došla do novca koja bi joj ojačao financijske pozicije. Jedino, međutim, treba dobro izvagati što je stvarno vrijedno mijenjanja udjela u sadašnjoj zlatnoj koki Podravkina rezultata?