Očajan siječanj, kako za svjetska financijska tržišta, tako i za Zagrebačku burzu, napokon je iza nas, no oporavak koji se toliko priželjkuje, sve je samo ne izvjestan.

Ponajprije zbog silnih turbulencija na globalnoj razini, koje su nam priuštile vrijednu lekciju, dokazujući integriranost hrvatskog tržišta kapitala u globalne tokove. Doduše, prvi dan veljače za sada se doima pozitivnim, a nakon što se Wall Street probudio, živnuo je i veći dio Azije, pogurnuvši usput i europske burzovne indekse na pozitivan teritorij.

No Wall Street je također pokazao i izraženu sklonost većine ulagača «selling on rallies» taktici, zbog čega je izuzetno teško izvlačiti nekakve zaključke samo na temelju kraćih bljeskova optimizma, kojima se zapravo tek otvara prostor za novi val rasprodaje. Dakle, kriza je još uvijek daleko od raspleta, a brojni se analitičari pribojavaju kako najgore još nismo vidjeli. Shodno tome, zamjetan broj investitora sa shoppingom se nimalo ne žuri, ignorirajući konvencionalnu logiku koja počiva na maksimi «buy low - sell high». Jer cijene dionica trenutno su, već i u usporedbi s recentnom prošlošću, znatno niže, ali to ne znači da ne mogu biti - još niže.

Jedino što domaće tržište kapitala u ovom trenutku može donekle zaštiti od (negativnog) eksternog utjecaja je sezona objavljivanja poslovnih rezultata, kojom bi lokalni faktori privremeno zasjenili globalne. No stvari ni iz te perspektive ne djeluju odveć uvjerljivo, jer optimistima nikako ne ide na ruku zahlađenje odnosa s Europskom unijom, dok krvna slika domaćeg gospodarstva ni u kom slučaju ne ulijeva sigurnost. Osobito u kontekstu sve glasnijih nagađanja kako bi stopa rasta BDP-a u ovoj godini mogla biti znatno ispod službenih prognoza. Stoga nam ne preostaje ništa drugo ne se nadati da će poslovni rezultat domaćih tvrtki opravdati očekivanja optimista.