Protekloga tjedna se Ben Bernanke nedvojbeno prometnuo u istinsku zvijezdu. Ili još bolje, bankari s Wall Streeta ga neumornu kuju u zvijezde, nakon što je, vjerojatno poučen lekcijom s Otoka, popustio pritisku "neodgovornih" kreditora (kako američke investicijske banke vole nazivati socijalno osviješteni političari) i umjesto očekivanih 25, kamatnu stopu na federalne fondove smanjio za 50 baznih bodova (na 4,75 posto). A sve kako bi ublažio credit crunch, suzbio paniku i umirio investitore na svjetskim tržištima kapitala. Što mu je, barem ako je suditi temeljem prošlotjedne izvedbe istaknutih burzovnih indeksa, evidentno pošlo za rukom, priskrbivši čelniku američke središnje banke laskave usporedbe s uvaženim prethodnikom. Koji je pak donekle pokvario iznimno dobar dojam, spomenuvši još jednom riječ recesija, koja redovito izaziva nelagodu na Wall Streetu. No nakon iznimno odvažnog poteza u režiji monetarnih vlasti, bilo je puno lakše podnijeti i spomen recesije, pa čak i niz novih rekorda na deviznom i tržištu nafte. Jer dolar je iznenada ostao bez opipljive podrške kamatnih stopa, prepustivši inicijativu svojim rivalima, što je najbolje iskoristio euro, domogavši se, po prvi puta u povijesti, ključne psihološke razine od 1,40 dolara, isprovociravši posve logičan domino-efekt. Što u prvom redu podrazumijeva pozitivnu prilagodbu cijena na tržištima roba, koje se mahom izražavaju u američkoj valuti, te je cijena sirove nafte, u kombinaciji s evakuacijom platformi u Meksičkom zaljevu, uvjetovanom nadolazećom tropskom olujom, u jednom trenutku preskočila i granicu od 84 dolara po barelu. Čime su se, sasvim razumljivo, okoristile i dionice naftne industrije, poput Statoila i Totala, namaknuvši u tjedan dana rast od 6,7, odnosno, 3,3 posto. Opisana prilagodba nije mimoišla niti tržište metala, a uz cijenu zlata na najvišoj razini u posljednjih 27 godina (iznad 730 dolara po unci), na cijeni su protekloga tjedna bili i rudari, kojima pak, baš kao i naftašima, ide na ruku benevolentna percepcija većine analitičara, temeljena na pretpostavci kako će ekspanzivnija monetarna politika u SAD osigurati nastavak ekonomske ekspanzije na globalnoj razini. I time ostaviti netaknutim povoljan odnos ponude i potražnje za roba, nakon čega ne bi trebao čuditi podatak da je Xstrata samo tijekom protekloga tjedna ostvarila dvoznamenkasti rast cijene dionica, dok je BHP Billiton bio u plusu od čak 11,4 posto. No jednako tako se valja prisjetiti i drame koju su još početkom tjedna proživljavali britanski štediše, ispaštajući za tvrdokorne stavove i pogrešne procjene Bank of England. Jer već sredinom tjedna britanska se središnja banka ipak odlučila na "injekciju likvidnost", no prijašnja je neodlučnost Northern Rock koštala više od dvije milijarde funti (povučenih depozita). Paniku je ublažio ministar financija, jamčeći za sve depozite u solventnim bankama koje imaju problema s likvidnošću, makar je naknadno pojašnjeno da se jamstvo neće primjenjivati na depozite položene u banke nakon te velikodušne odluke. Zbog čega je Northern Rock, pritisnut između ostalog i špekulacijama o mogućem preuzimanju, ali bez uobičajene premije (spominje se tek - diskont), u tjedan dana zabilježio pad cijene dionica od nevjerojatnih 55 posto, dok se njegov manji rival, Alliance & Leicester, "provukao" s tjednim minusom od 15,6 posto.
Goldmanove recenzije dobre za Porsche
Nezavidnu poziciju banaka dodatno su pogoršali napadno suzdržani komentari čelnika Deutsche Bank, koji je doveo u pitanje svoje, (da stvar bude još gora) tek nekoliko tjedana stare prijašnje procjene na temu negativnih učinaka subprime kaosa, potvrdivši samo tmurne procjene analitičara JP Morgana, koji upravo Deutsche Bank vide kao najveću žrtvu na Starom kontinentu. U svakom slučaju, dionice najveće njemačke banke tjedan su preživjele s plusom od 2 posto, a njima uz bok našao se i BNP Paribas, s rastom cijene dionica od 4,5 posto. S druge pak strane, izdanja automobilske industrije kao što je Porsche (+3,5 posto) obilato su koristila pozitivne recenzije Goldman Sachsa, a pozitivnom se preporukom Nokia domogla tjednog skoka od 7 posto, zaostajući za Siemensom.