Nakon najava o masovnim egzodusima sa Zagrebačke burze, koje su početkom ove godine punile novinske stupce, sada se događa upravo suprotno. Izdavatelji su počeli davati zahtjeve za uvrštenje u višu kotaciju, ili to barem neizravno komuniciraju kroz medije. U posljednjih nešto više od mjesec dana dvije kompanije su službeno dale zahtjev za ulazak na Službeno tržište. Prva je bila Petrokemija, čija dionica od kraja rujna kotira u Službenom tržištu, dok se prošlog tjedna oglasilo Belišće koje je također dalo zahtjev za ulazak na to tržište. “Mi svakako potičemo kompanije da uđu u prvu kotaciju. Pozdravljamo odluke Belišća i Petrokemije da se izlistaju u prvoj kotaciji i pozivamo ostale da to učine”, poručio je čelni čovjek AZ obveznoga mirovnskog fonda Dinko Novoselec. Čak su i iz Jadranskog naftovoda Poslovnom dnevniku potvrdili kako žele ući u višu kotaciju, no to službeno od burze još nisu zatražili. Neki su se i predomislili kao što je, navodno, Anđelko Leko koji je dionice HUP Zagreba sve donedavno htio delistirati s burze, a sada želi poništiti tu odluku jer je shvatio da je jednostavnije imati dionice na burzi nego da ih se makne s tržišta.

Utjecaj mirovinaca
Bez obzira na činjenicu što su neki shvatili kakve benefite donosi viša kotacija, može se pretpostaviti da je odlukama kumovao i utjecaj institucionalnih investitora. Naime, prema posljednjim podacima Središnjega klirinškog depozitarnog društva (SKDD) obvezni mirovinski fondovi (OMF), točnije njih tri, nalaze se među deset najvećih dioničara Belišća. RBA, AZ i PBZ/CO fondovi zajedno drže 16,9 posto Belišća. Slična je situacija i s dionicama Petrokemije. Tri mirovinca – Erste Plavi, AZ fond i PBZ/CO – drže zajedno 10,1 posto te kompanije.

Znatan doprinos razvoju
Ne možemo znati jesu li mirovinci glavni razlog tih zahtjeva, kaže Zvonimir Marić, predsjednik Uprave KD Upravljanja imovinom. “Možemo spekulirati da su izvršili pritisak jer im je to svakako u interesu”, izjavio je Marić Poslovnim dnevniku. S njim se donekle slaže i Vjeran Filippi, predsjednik Uprave Adriatica Kapitala, koji kaže da su OMF-ovi vrlo vjerojatno radili određen pritisak. “OMF-ovi znatno pridonose razvoju tržišta kapitala te njegovoj transparentnosti iako je vjerojatnije da je ova odluka napravljena zbog dužničkih papira nego vlasničkih”, kaže Filippi. Udjeli mirovinaca ne bi bili neuobičajeni da zapravo nisu morali izaći iz tih pozicija. Zbog snažne korekcije domaćih dionica tržišna kapitalizacija tih kompanija pala je ispod 650 milijuna kuna, zbog čega su OMF-ovi morali početi prodavati te udjele. Postavlja se pitanje, s obzirom na to da su izašli iz ostalih kompanija iz kojih su također morali izaći, jesu li mirovinci unaprijed znali za buduće poteze dviju Uprava. “Nisu mogli izaći iz tih pozicija kroz tržište uzimajući u obzir veličinu portfelja te tržišnu likvidnost pa nisu imali drugu opciju osim utjecati na kompanije da ostanu u Službenom tržištu”, upozorava Filippi. “Pitanje je jesu li uopće mogli izaći iz tih pozicija na ovako nelikvidnom tržištu. Isto tako moguće je da su računali da će izvršiti pritisak pa da će doći do uvrštenja na Službeno tržište, tj. da neće dopustiti delistiranje”, zaključuje pak Marić. No bez obzira na špekulacije OMF-ovi, uz zadovoljstvo sve brojnijih ulazaka u višu kotaciju, samo potvrđuju mogućnost blagog utjecaja. Naime, na pitanje je li prisutnost mirovinskih fondova utjecala na odluku o ulasku u višu kotaciju, u PBZ/CO kažu da je ta činjenica vjerojatno imala utjecaja. No iz Erste Plavog idu korak dalje i poručuju: “Jasno im je (upravi, op.a.) tko se pojavljuje na strani investitora i žele biti dio njihova portfelja. Poznata su im i pravila ulaganja: dobro poslovanje kompanije nagrađuje se većom potražnjom za dionicama i zaduživanjem po nižim kamatama”, kažu u tom fondu. U RBA fondu samo kažu kako je viša kotacija uvijek povoljna s aspekta mirovinskih fondova. “Odgovor na pitanje je li prisutnost fondova utjecala na odluke o ulasku u višu kotaciju treba potražiti kod onih koji su ih donijeli”, kratko ističu u RBA fondu.

Konkretne prednosti
U slučaju Petrokemije primjećuje se kolika je zapravo prednost dionice držati u što višoj kotaciji. Naime, od siječnja pa do zahtjeva za ulazak u Službeno tržište protrgovano je 82,7 milijuna kuna dionica Petrokemije s prosječnim dnevnim prometom od 467.000 kuna. U 28 trgovinskih dana od objave službenog zahtjeva tom je dionicom ostvaren promet od 65,1 milijun kuna, prosječno čak 2,3 mil. kuna dnevno. “Naše kompanije moraju konačno shvatiti da postoje i neke prednosti od uvrštavanja na burzu. Jedna od njih je i puno lakši pristup financiranju na tržištu kapitala emisijama dužničkih i vlasničkih vrijednosnih papira”, ističe Marić. Isto tako najava odlaska s tržišta kapitala negativno se odražava na trgovanje. U slučaju HUP-a Zagreb od početka godine do trenutka kada su dali zahtjev za delistiranje, prosječan dnevni promet tom dionicom iznosio je 194.000 kuna. No nakon zahtjeva za delistiranje prosječan dnevni promet gotovo se prepolovio na 104.000.

Moraju prodati
Novi članovi prve kotacije?
Obvezni mirovinski fondovi moraju prodati dionice Jadroplova, Čakovečkih mlinova, Riviere Poreč i Zvijezde kako bi bili u skladu sa zakonima i pripadajućim pravilnicima. Kako je spomenutim tvrtkama tržišna kapitalizacija pala ispod 650 milijuna kuna, nastala je zakonska obveza prodaje tih dionica iz portfelja obveznih mirovinskih fondova. Budući da se rok za prodaju tih dionica približava, postavlja se pitanje hoće li i ove kompanije dati zahtjev za uvrštenje u Službeno tržište. Naime, svi ostali udjeli koje su mirovinski fondovi imali, kao što je AD Plastik, Dom holding, Uljanik plovidba ili Tehnika, odavno su prodani.