Gužve pred poslovnicama Erste & Steiermärkische, Hrvatske poštanske banke te Financijske agencije otkrivaju kako su građani Hrvatske ipak u duši kockari. Jer, ulaganje u dionice na burzi je - bez obzira na fundamentalne i tehničke analize, dugogodišnje praćenje kretanja dionica, ovakve ili onakve preporuke - u svojoj suštini ipak samo kocka. Da, kazat će neki, kocka sa sigurnim dobitkom jer povijesni podaci pokazuju da dionice u prosjeku na dugi rok donose prinos od desetak posto godišnje. Istina, no taj dugi rok je dug nekoliko desetaka godina. A mi se svi želimo naglo obogatiti. U sekundi. Ili nekoliko minuta koliko će proteći od početka trgovanja novom dionicom na burzi do cijene pri kojoj ćemo odlučiti da je prihvatljivo prodati svoje dionice i zadovoljno se smješkajući hvaliti svoju pronicljivost tijekom večere kojom ćemo počastiti sebe i obitelj. Da obitelj ne bi ostala gladna potrebno je, stoga, malo razmotriti što će to utjecati na kretanje, očekivani rast, dionice HT-a jednom kad ona bude uvrštena u Službeno tržište Zagrebačke burze, te kotacije Londonske burze. Poznato je da u Hrvatskoj vlada nestašica vrijednosnih papira dovoljno kvalitetnih za ulaganje najvećih investitora. Mirovinski fondovi, kao najbolji predstavnici te kategorije investitora, već godinama prigovaraju kako nemaju u što ulagati i već se godinama vuče i prijedlog da im se barem omogući da ulažu u dionice javnih dioničkih društava koje nisu izlistane u najvišoj kotaciji burze. Oni bi trebali biti i generatori glavnine potražnje za novom dionicom na tržištu. Jer ulažu na dugi rok, a Hrvatske telekomunikacije, gotovo jedino zbog svojeg poslovanja u mobilnoj telefoniji, čine se kao dobar ulog na dulji rok. I još k tome im je vlasnik Deutsche telekom. «Pa zašto bi čitao Prospekt?!», bio je komentar kolege iz ureda koji je odlučio investirati u kupovinu HT-ovih dionica. Istina, zašto bi? Svi vjeruju da je ulog siguran dobitak i da se ne može izgubiti. No, je li to baš tako? Mogućnost gubitka uvijek postoji (što bi se dogodilo da Deutsche Telekom dan prije početka trgovanja dionicom objavi da je HT ustvari bezvrijedna kompanija koju cijelo vrijeme na životu održava gotovina iz njemačke matice?), no u iščekivanju izbora ('Ma, neće HDZ dopustiti da ljudi izgube novce par tjedana prije izbora') svi zanemaruju mogućnost da dionica nakon početka trgovanja krene prema dolje. Ipak, HDZ ne upravlja burzom niti kretanjima dionica (barem je takav opći dojam, ali kvragu, nikad se ne zna gdje sve političari imaju pipke). Kretanjem cijene dionica upravlja ponuda i potražnja. A potražnja za HT-ovim dionicama trebala bi biti visoka jer mirovinskim fondovima nedostaje kvalitetnih ulaganja i oni i HT-ovu dionicu prepoznaju kao dobru priliku da na dugi rok nešto zarade. No, neki će reći kako mirovinski fondovi mogu i pričekati da se bura malo stiša, da cijena dionice malo padne pa da onda počnu kupovati. Što je i istina, menadžerima tih fondova se ne žuri i oni ne rade pod pritiskom ostarivanja što višeg prinosa u što kraćem roku. Najbolji primjer za to je polagano, gotovo neprimjetno, kupovanje dionica iz najviše kotacije pojedinih domaćih obaveznih mirovinskih fondova i to u količinama koje neće bitno podići cijenu na tržištu. Svaki dan po malo. No, toga svega su svjesni i stručni ulagači. Menadžeri otvorenih fondova, financijski direktori u korporacijama koje imaju viška slobodnog novca, bankari i osiguravatelji. Svi oni znaju da potražnja postoji i oni će, vjerojatno, biti prvi kupci na sekundarnom tržištu. Oni će kupiti dionice od malih dioničara u nadi da će te dionice od njih kupiti ulagači na duge pruge. I zbog toga će se stvoriti potražnja na tržištu. Postavlja se pitanje zašto mirovinski fondovi ne bi malo pričekali, dok se prašina slegne, pa nakon nekoliko tjedana ili mjeseci počeli kupovati dionice HT-a. Pa zato što bi se moglo dogoditi da se u tih nekoliko mjeseci prašina baš i ne slegne. Moglo bi se dogoditi da spomenuti 'prvi krug' nastavi živahno i aktivno trgovati dionicama što će im održavati cijenu na tržištu. I tada mirovinci neće moći kupiti dionice po, recimo, 200 ili 300 kuna, kao što bi to mogli odmah na početku nego po 400 ili 500 kuna. A zarada je tada manja. I nek se dogodi da tržište jednog dana krene u krivom smjeru (konkurencija u pružanju usluge širokopojasnog pristupa internetu sve je jača i jača), tada bi prinosi mogli biti i negativni. A to nitko ne želi, pa tako niti najveći ulagači koji si ponekad mogu priuštiti čekanje. Glavna determinanta potražnje najvećih će, stoga biti, razlika između onoga koliko će biti konačna cijena dionice HT-a u javnoj ponudi i onoga na što oni procjenjuju da ta dionica dugoročno vrijedi. A to može ovisiti o analizama, procjenama i savjetima, ali i o bacanju pikada u metu sa povezom preko očiju.