Pokušavajući otkloniti slabosti u gospodarstvu, prema MMF-u uglavnom povezane s trgovinskim tenzijama, i tvrdokorno nisku inflaciju, središnje banke smanjile su kamatne stope i uvele druge mjere kako bi potaknule gospodarstvo.

Moguće posljedice

MMF-ovi ekonomisti pozdravljaju takve poteze, ali upozoravaju da oni također imaju svoju cijenu. "Oni potiču investitore da više riskiraju u potrazi za većim prinosima, tako da rizici za financijsku stabilnost i rast ostaju izraženi u srednjem roku", poručili su iz MMF-a, a prenosi BBC. Niski troškovi zaduživanja potaknuli su ujedno kompanije na veće zaduživanje, a njihova sposobnost da vraćaju dugove slabi, upozoravaju u MMF-u.

Razmotrili su stoga moguće posljedice usporavanja gospodarstva, koje je upola blaže no što je bilo u vrijeme globalne financijske krize. MMF je inače u jesenjim projekcijama za svjetsko gospodarstvo već upozorio na slabljenje gospodarske aktivnosti i rizike za izglede. Zaključak analize o mogućim posljedicama posustajanja aktivnosti zabrinjava, ističu. Izračunali su tako da će dugovi kompanija koje iz svojih dobiti neće moći pokriti troškove kamata dosegnuti ukupno oko 19 bilijuna dolara.

To je gotovo 40 posto korporativnog duga u gospodarstvima obuhvaćenima studijom, uključujući SAD, Kinu i neka europska gospodarstva, upozoravaju. Povrh toga, ultraniske kamatne stope potaknule su investitore poput mirovinskih fondova i osiguravateljskih tvrtki da se okrenu rizičnijoj, a profitabilnijoj imovini.

Odljev kapitala

Niske kamatne stope u razvijenim gospodarstvima svijeta također su rezultirale odljevom kapitala u gospodarstva u nastajanju, gdje se dugovi gomilaju. Ako kamatne stope budu rasle, bit će im teže vraćati kredite, upozoravaju iz MMF-a. Problem s politikama vrlo niskih kamatnih stopa, na koje se MMF posebno osvrnuo u globalnim gospodarski izgledima, također je taj što središnjim bankama ostavlja malo prostora za daljnje mjere za suzbijanje krize.

Stoga bi se fokus trebao preusmjeriti na fiskalnu politiku, drže MMF-ovi ekonomisti. Zemlje koje si to mogu priuštiti trebale bi posegnuti za mjerama na planu porezne politike i državne potrošnje kako bi poduprle potražnju za robom i uslugama i time potaknule gospodarske aktivnostima, poručuju.