Komentar Bojana Bajgorića Šantića: Građani na primjeru HT-a pokazali da su nespremni za dioničarstvo. Komentari posjetitelja na hrvatskim forumima pokazuju kako veliki broj populacije koji je upisao dionice ne posjeduje ni minimum znanja o dioničarstvu, a činjenica da internet koristi napredniji dio populacije postavlja zabrinjavajuće pitanje o znanju ostalih.
Dok je za primjerice vožnju automobila potrebno proći obuku i položiti teoretski i praktični ispit, glasovanje na izborima i kupnja dionica rijetke su dvije kategorije za koje odrasli ljudi ne moraju zadovoljiti gotovo nikakve uvjete. U slučaju dionica HT-a jedini uvjeti za kupnju zapravo su posjedovanje novca i minimum orijentacije potreban kako bi se došlo do neke od poslovnica u kojima se dionice mogu kupiti.
Prva neupućenost mogla se primijetiti kad je veći broj građana, među kojima i velik broj visokoobrazovanih, požurio na šaltere kako dionice ne bi nestale, krivo uvjereni da se one kupuju po istom principu kao i kinokarte - tko prvi dobije, tko drugi ostane bez dionica.
Na taj primjer mogao bi se nadovezati onaj o načinu na koji se režu paketi ako potražnja građana bude veća od ponude. Iako je način jasno definiran u prospektu, te se sve ponude režu razmjerno, to jest proporcionalno (za određeni postotak režu se svi paketi, a ne na određeni iznos kao što je to bilo u slučaju Magme - dakle bude li taj broj 20 posto, toliko će se smanjiti i paket od 38.000 kuna, kao i onaj od npr. 15.000 kuna), tu činjenicu nisu u stanju percipirati čak ni neki mediji koji bi trebali sudjelovati u edukaciji građana.
Način na koji se određuje cijena također je pokazao neznanje javnosti - jer u IPO-u HT-a povezanost cijene s veličinom ponude nije striktno definirana.
No svi ti i niz sličnih primjera nisu toliko alarmantni, koliko je alarmantna činjenica da ljudi masovno ulažu u dionice doživljavajući ih kao alternativu štednji, a dobar dio njih uopće ne razmišlja ni o kakvoj strategiji u slučaju negativnog kretanja cijene tih dionica.
Činjenica da je u IPO-u Ine dionica u svakom trenutku bila iznad početne cijene kad su je građani kupili rezultirala je time da na njoj do sada nije izgubio nitko tko ju je kupio u IPO-u, zbog čega se tržište još nije susrelo s pojavom masovne panike koja može nastupiti ako cijena padne ispod neke razine.
Žalosno je to što je vjerojatnije da bi neke građane od prodaje dionice ispod njezine realne cijene spriječila nesposobnost davanja naloga brokeru nego strpljivost i racionalno ponašanje, a jedina utješna činjenica da za razliku od slučaja kad ispunjavaju izborni listić, ti ljudi ovaj put odlučuju samo o svojoj sudbini.