Izrazito 'zelenilo' burzovnog utorka i prvog dijela jučerašnjeg trgovinskog dana kod dijela je ulagača hobista opet probudilo optimistične vizije. Valjda po onoj da kad nešto jako želiš, sve će se urotiti da se to se i ostvari. No, već u popodnevnim satima tržište je još jednom podsjetilo da je takvo 'rastjerivanje medvjeda' jako ishitreno. Kod nemalog broja likvidnijih dionica (točnije, kod većine) dnevni su se plusevi istopili i u dva-tri sata pretvorili u minuse. Bio je to još jedan podsjetnik da se u kraćem roku eventualne zarade na burzi ne mogu tražiti u postojanijem trendu već tek u jahanju na valovima oscilacija, a to čak i uz pretpostavku tehničke potkovanosti znači skromnije domete. U tom kontekstu se i teze o običnim (malim) ulagačima kao žrtvama driblanja i poigravanja mirovinskih fondova danas ipak čine prenapregnutim. U najmanju ruku uloga mirovinskih fondova često se previše pojednostavljuje i prenaglašava, a nedovoljno se akceptira ukupnost odnosa i stanja na domaćem financijskom tržištu, uključujući i utjecaje koje na nj imaju vanjski faktori. Ne ulazeći u potankosti i konketne recentne poteze ekonomskih i monetarnih autoriteta na ključnim svjetskim tržištima, danas je valjda dovoljno jasno da su globalna kretanja i dalje u znaku neizvjesnosti. A imajući u vidu barem onaj poznati i iskomunicirani dio planiranih domaćih politika u sklopu kroćenja inflacije (uz istodobne izazove da se izbjegne jače realno usporavanje ekonomskog rasta), prilično je jasno da one ne djeluju poticajno na cijene dionica.
Monetarna politika neće se relaksirati "dokle god snažan rast kredita potiče ili barem podržava visok deficit platne bilance te rast cijena vrijednosnica, nekretnina, a sve više i roba i usluga", najavio je nedavno guverner središnje banke. Vezano uz sprječavanje nominalne deprecijacije tečaja, jedna od alatki pritom se odnosi na doziranje likvidnosti, odnosno manji godišnji rast ukupne ponude novca (projiciranog na manje od lanjskih 20 posto). A objašnjavajući zašto objektivno ne postoje čvrsti razlozi da zbog više ovogodišnje inflacije banke ipak ne povećaju pasivne kamatne, ili zašto bi bilo dobro da se banke na tržištu depozita "privremeno suzdrže od licitiranja kamatama", u HNB-u drže i da se alternativni oblici štednje sve više pokazuju rizičnima pa ne postoji veća opasnost značajnijeg povlačenja štednje. U HNB-u priznaju kako je realna aprecijacija kune (stabilan nominalni tečaj u uvjetima povećane inflacije) najteža financijska posljedica ubrzanja rasta cijena i širenja cjenovnog diferencijala u odnosu na eurozonu. Za tržište kapitala pritom je je važno to što se ona negativno odražava na vrijednost raznih imovinskih klasa te realnih prinosa na inozemni kapital. No, "ako se ne želi pokrenuti inflacijska spirala, to je jednostavno cijena koju treba platiti, a da bi ona bila što manja, inflacija mora biti brzo usporena kombinacijom mjera raznih politika", zaključuje guverner. Ukratko, okolnosti ne idu na ruku doglednom pozitivnijem ozračju za cijene dionica.