Posljednji tjedan u studenome nije na „makro planu“ donio olakšanje, podaci o kretanju gospodarstva u razvijenim zemljama dodatno opadaju, dok tranzicijske zemlje održavaju rast, no vraćaju ga u jednoznamenkaste okvire, kažu PBZ analitičari.
Ipak tržišta kapitala razvijenih zemalja, posebno onih u Americi uspjela su u posljednjem tjednu studenog vratiti sve izgubljeno u tjednu ranije, no ipak je mjesec studeni i za njih zaključen s minusom od 7,5%.

U Hrvatskoj na žalost slika je puno ružnija, a naša tranzicijska ekonomija ostala je u traženju stabilizacijske točke na kojoj bi mogla započeti opstojnost i daljnji rast. Proničući dublje u toj slici samo do tržišta kapitala, došli smo do okrutne stvarnosti da ukoliko se svi sudionici ne odluče pozabaviti istim teško ćemo ga moći održati.
To ne znači da će nestati kompanije i dionice kojima se trgovalo, već će s istima teško itko naći razloga trgovati. Naime, bez obzira koliko malo koštale bit će im teško naći kupca.

Upravo se s tom stvarnošću suočava industrija investicijskih fondova u Hrvatskoj kada su u pitanju dionički i mješoviti fondovi. Naime, sve je očitije kako očuvanje vrijednosti moraju početi tražiti na inozemnim tržištima dok se za hrvatsko tržište kapitala ne pronađe model koji će ga ustoličiti kao mjesto gdje se kompanije mogu financirati, a ne samo kao mjesto gdje vlasnici mogu unovčavati svoju imovinu, odnosno dionice mijenjati vlasnika.

Ipak, industriji investicijskih fondova još je ostao „jedan konj za utrku“, a to su novčani fondovi. Njihov konzervativan pristup i dalje daje odlične rezultate te izgleda da barem njima uspijeva iskoristiti visoke kamate na međubankarskom tržištu. Kada se tjedni prinosi novčanih fondova svedu na godišnju razinu dolazi se i do dvoznamenkastih prinosa što je inače jako teško za očekivati od novčanih fondova, koji su, podsjetimo, "parkiralište" za kratkoročne viškove likvidnosti.