Radi se o tužbi kojom bi se trebale utvrditi okolnosti pod kojima je Ina pri prodaji naftnih polja Bijelih noći dobila mnogo manji iznos nego što je bilo predviđeno. Naftna kompanija Ina na zagrebačkom Općinskom sudu vodi postupak protiv Pavla Urode, svoga bivšega predstavnika u Rusiji, i od njega traži više od 16 milijuna dolara jer smatra da je tijekom kupoprodaje Bijelih noći, naftnih polja u Sibiru, sklopio nekoliko štetnih agentskih ugovora zbog kojih je Ina kod kasnije prodaje tih polja ostala oštećena.
Radi se o tužbi kojom bi se trebale utvrditi okolnosti pod kojima je Ina pri prodaji naftnih polja, iz kojih je crpila gotovo polovicu proizvodnje nafte, dobila mnogo manji iznos nego što je bilo predviđeno.
Prvi ugovor koji je sklopio Uroda odnosio se na isplatu provizije vezane za pregovore o kupnji vrijednih naftnih polja, koja je iznosila više od dva milijuna dolara. To je bilo iznad uobičajenoga postotka. No, za Inu su najštetniji bili treći i četvrti agentski ugovor kojima bi, da su do kraja realizirani, Bijele noći bile podijeljenje u dvije kompanije te bi tako bilo omogućeno prenošenje velikog dijela vlasništva nad Bijelim noćima na novu tvrtku.
Agentski ugovori su, inače, sklopljeni kada je na čelu Ine bio Davor Štern, koji je na sudu rekao da je znao za ugovore, no da nije bio dovoljno stručan pa je zatražio mišljenje stručnjaka koji su rekli da je s pravne strane sve u redu. Napomenuo je da su sporni tajni ugovori bili “ulaznica” na rusko tržište.
Problem je nastao kad je Ina potkraj 2001. ugovorila prodaju Bijelih noći ruskoj tvrtki Slavneft za 70 milijuna dolara. Tada su na vidjelo izašli ti štetni ugovori pa je ta tvrtka odustala od kupnje. Prema nekim procjenama, vrijednost Bijelih noći bila je viša od 120 milijuna dolara.
Ina, kojoj je tada na čelu bio Davor Štern, kupila je Bijele noći 1998. i posao je predstavljen kao veliki uspjeh, posebice kada je 1999. počela proizvodnja tri tisuće tona nafte na dan. Nakon promjene vlasti, na čelo Ine dolazi Tomislav Dragičević i nova garnitura proglašava Bijele noći jednim od najgorih projekata Ine. Rusi 2002. zatvaraju naftovod, a Bijelim noćima je zabranjen transport nafte pa Ina traži kupca. Dragičević i Štern prepiru se je li trgovina u Sibiru bila dobra ili loša. Dragičević objavljuje da Ina nikad nije bila vlasnik Bijelih noći te optužuje Šterna za makinacije. Nakon mukotrpnih pregovora, Ina uspijeva u kolovozu 2002. prodati Bijele noći ruskoj kompaniji Rosneftgas za 74 milijuna dolara.

izvor: www.bankamagazine.hr