Prvi dan slobodnog raspolaganja dodatnim dionicama Ine na koje su građani dobili pravo čuvanjem nepromijenjene pozicije u SDA godinu dana od početka trgovanja je, očekivano, rezultirao novim padom cijene ove dionice koja se sve teže bori sa održavanjem i razine od 2400 kuna.
A ta je razina napadnuta (i probijena) već treći put u posljednjih tjedan dana, što u izrazito negativno orijentiranom grafu kretanja cijene dionica Ine zaista ne priziva mnogo toga dobrog – upravo suprotno.

Da se podsjetimo, posljednja razina koja je prilično dugo (duže od dva mjeseca) odolijevala napadima rušenja cijene bila je ona na 2600 kuna, nakon čijeg se probijanja obaranje novih razina čini sve - jednostavnije.

Negativan trend posljedica je nedostatka optimističnih vijesti iz Ine i okruženja (prvenstveno iz Mola), ali i interesa za ovu dionicu. Za ilustraciju ove teze dovoljno je reći da je od početka godine protrgovano svega sa 5,1 posto dionica Ine. I ova dionica se tako uklapa u tržišno formiranu premisu koja se dotiče domaćih “blue chipova” (pod tom priličnu nezahvalnom definicijom ne podrazumijevam građevinare i brodare) – visoka likvidnost ne generira (visoke) prinose.

U slučaju Ine je tako prinos od početka godine sveden na mizernih 4,7 posto (računato po cijeni od 2400 kuna). Istovremeno je, samo za usporedbu, domaći dionički indeks usprkos velikom utegu u obliku 17-postotnog pondera Ine, porastao više od 45 posto.

Drugi moment koji bi mogao generirati još veću korekciju cijene najvećeg domaćeg naftaša ublaživanje je Molove pozicije oko preuzimanja od strane OMV-a. Novi moment je uslijedio nakon što je prvi čovjek Mola promijenio retoriku i počeo isticati uvjete za odobravanje ovog preuzimanja. A najveću ulogu u preokretu stava su bez sumnje imali fondovi Templeton i Centaurus koji su sve nervozniji u želji unovčavanja svoje investicije.

Ulazak OMV-a u vlasničku strukturu Mola donosi novu neizvjestnost među dioničare Ine, jer Ina aktualnim stanjem negira sam razlog OMV-ovog zanimanja za Mol, a to su visokoprofitabilne rafinerije. S obzirom da je Mol na domaćem tržištu akvizicijom Tifona već dobio visokoprofitabilnu distribucijsku mrežu, ne ostaje mnogo nade za ostajanje Ine, čija je jedina snaga dobro promrežena i prokrvljena mreža istraživanja i razvoja, u takvom portfelju. A eventualno stavljanje vlasničkog paketa Mola u Ini na milost i nemilost ostalih naftnih kompanija koje žele u regiju (da podsjetimo, u prikrajku čuče ruski naftaši na čelu sa Lukoilom) donosi, da se poslužimo eufemizmom, povećani rizik koji će se bez sumnje ponovno negativno odraziti na samu dionicu.

Tu je još i, po rezultate Ine, iznimno negativan utjecaj Vladine formule za izračunavanje prodajnih cijena derivata, kao i ograničenje od 8 kuna za gorivo Eurosuper 95. Takvo stanje Ini generira visoke gubitke u vrijeme ovako visokih cijena barela nafte.