Još prije desetak dana Tomislav Dragičević je mnoge zapanjio tvrdnjom kako «Vlada više nema kontrolu nad najvećom domaćom naftnom kompanijom», dajući naslutiti kako bi INA (INA-R-A) mogla iskoristiti post-izbornu konfuziju.

Doduše, tada se još uvijek činilo kako će iznenadan zaokret ostati isključivo u okvirima «verbalnih intervencija», a sama izjava nije imala većeg odjeka na tržištu kapitala, dok je pozitivnu izvedbu dionica bilo relativno jednostavno svesti u kontekst zamjetne inicijative optimista, predvođenih institucionalnim investitorima.

No sada je napokon postalo jasno kako minoriziranje utjecaja Vlade nije bez pokrića, a odluka o povećanju maloprodajne cijene Eurosupera 95, kojom je preskočena ključna psihološka barijera od osam kunu po litri, predstavlja zamjetan odmak od dosadašnje prakse. Premda je riječ tek o simboličnom prekoračenju, vrijednom svega devet lipa po litri, vijest bi trebalo promijeniti percepciju ulagača, čiji je entuzijazam u drugom dijelu godine, tragom neočekivano pasivne uloge MOL-a, posve splasnuo.

Da stvar bude još bolja, i dramatičan rast cijena sirove nafte treba promatrati iz posve drugačije perspektive. Jer ako je gubitak socijalne komponente u politici određivanja cijena uvod u postupnu liberalizaciju tržišta naftnih derivata, «obrnuto-proporcionalna veza» što ju je demonstrirala INA izvedbom svojih dionica u usporedbi s kretanjima na tržištu nafte, o čemu smo puno puta «tupili», trebala bi polako gubiti na značaju.

Čak i kada uzmemo u obzir činjenicu da se domaće tržište kapitala, mjereno kretanjem CROBEX-a, u odnosu na sredinu svibnja praktički nije pomaklo, INA je u promatranom razdoblju svejedno gubila na vrijednosti. Rezultat je gotovo trostruko slabiji rezultat u odnosu na CROBEX od početka godine (rast od 21,7% naspram 59,8%), te minus od 19% u odnosu na all-time-high (3.440 kuna) zabilježen sredinom travnja).

A stvari su krenule nizbrdo nakon što se cijena WTI sirove nafte odlijepila od 60 dolara po barelu, i teško je povjerovati kako je riječ tek o pukoj koincidenciji. Tome je prethodilo nekoliko mjeseci zapažene in-sync izvedbe koja je vrhunac dosegla u svibnju, s koeficijentom korelacije od iznimno visokih 0,8%, da bi se dotični koeficijent, kao što prikazuje grafikon, tijekom listopada našao čak na negativnom teritoriju.

Možda je najava promjene trenda još uvijek preuranjena, no veći (pozitivan) utjecaj rastućih cijena sirove nafte trebao bi smanjiti pritisak na profitne marže i barem na neko vrijeme umiriti pesimiste. A cijena barela WTI sirove nafte, uzgred budi rečeno, jučer je dosegnula najvišu razinu u posljednjih mjesec dana (97,8 dolara).