Godinu dana trebalo je Damiru Polančecu da se ohrabri za nastavak javnih dražbi iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju i odmah su ga sustigle kritike. Zbog slabog prometa i još slabijeg interesa, HFP nije uspio prodati preostalih pet posto od milijardu prava koja su dana 2000. i 2001. godine.

Račanova je vlada tada obnovu plaćala tim pravima koje su građevinari mogli unovčiti kupovanjem dionica od države ili prodajom prava na burzi. Do ove godine otišlo je 95 posto prava, a nakon godinu dana mirovanja zbog afere Maestro, prošli su tjedan dražbe obnovljene. Cijena prava pojedinih tvrtki prodavana je i po četiri puta nižim cijenama od tržišnih burzovnih cijena, a za neke tvrtke nije bilo interesa ni za desetinu vrijednosti.

Na SDA smo provjerili da su najveći imatelji preostalih prava tvrtke Kolos i Urbar, koje ni nakon devet godina nisu unovčile zarađeno u obnovi. U Fondu za privatizaciju objasnili su da su odredili početnu cijenu od 25 posto, odnosno 10 posto tržišne jer je prošlo devet godina, a prava ne nose kamate.

Fond se pravda da je s tom cijenom želio potaknuti imatelje prava da licitiraju, ali oni su to uglavnom ignorirali ili je na dražbu stizala samo jedna ponuda. Fond je, na primjer, na Belju dobio tri milijuna kuna, a prodavatelj prava istog ih je dana mogao prodati za približno 11 milijuna. Slično je bilo i s Diokijem, pa su stigle kritike da je HFP tim svojim potezom srušio cijenu dionica i utjecao na pad Crobexa. S obzirom na to da ih je malo, ima čak i procjena da su se imatelji prava dogovarali.