Cijena pojedinih dionica koje mirovinski fondovi drže u svojim portfeljima morala bi porasti i do 200 posto kako ih ovi ne bi bili prisiljeni prodavati.

Primjerice, zadnja cijena dionice AD Plastika u utorak je iznosila 54,44 kune. Da bi došlo do usklađenja s regulativom, dionica AD Plastika morala bi skočiti na razinu od 142,9 kuna. Tek tada je mirovinski fondovi koji je posjeduju više ne bi bili obvezni prodavati. Prema Pravilniku o dodatnim kriterijima ulaganja mirovinskih fondova, oni mogu kupovati dionice kompanija koje nisu na Službenom tržištu jedino ako im je tržišna kapitalizacija viša od 750 milijuna kuna. Kada im vrijednost padne ispod 750 milijuna kuna, fondovi mogu i dalje kupovati, no jedino ako su ih i prije kupovali. Ako pak kapitalizacija padne ispod 650 mil. kuna, fondovi više ne mogu kupovati tu dionicu, ali je mogu imati u portfelju. Problem nastaje kad kapitalizacija padne ispod 600 mil. kuna jer tada nastupa obveza prodaje. Za domaće fondove obveza prodaje niza dionica nastala je u listopadu prošle godine. Kako su svi fondovi dobili produljenje roka obvezne prodaje, još ima vremena za oporavak cijena. Najbliže usklađenju sa zakonom nalazi se Petrokemija čija cijena je 167 kuna. Ta dionica trebala bi narasti na 176,6 kuna kako je Erste Plavi i Raiffeisen OMF ne bi trebali prodavati. U najlošijoj poziciji se nalazi Viadukt čija je cijena 441 kunu, a da je PBZ/CO fond ne bi morao prodavati, morala bi stajati 1313,5 kuna. Kad bi i drugi mirovinski fondovi htjeli kupovati tu vrijednosnicu, njezina cijena morala bi biti čak 1641,9 kuna.