Indikativan je pad obujma trgovine što ukazuje na suzdržanost prodavatelja.
Najprije smo imali u petak imali priliku vidjeti na djelu materijalizaciju silne euforije i visokih tenzija izazvanih ogromnom potražnjom, čime je INA (INA-R-A) u svega sat vremena dogurala do rekordnih 2.500 kuna. Grozničavom je akumulacijom dionica početkom ovoga tjedna trend rasta nastavljen, no već se i samom činjenicom da spomenuti rekord nije bio ozbiljno ugrožen moglo pretpostaviti da potražnja polako gubi na momentumu, što se zaista i potvrdilo već dan kasnije, kada se cijena počela približavati razini od 2.200 kuna. I opet, temeljem činjenice da je zaključna cijena tada bila identična donjoj granici dnevnog raspona oscilacija moglo se pretpostaviti da korekcija, kao logična posljedica ekstremnog rasta (u iznimno kratkom vremenskog razdoblju), još uvijek nije završena. Shodno tome, pritisak prodavatelja nastavljen je i tijekom jučerašnje trgovine, kada je uslijedio blagi bounce-back, a cijena, spustivši se prethodno na najnižih 2.175 kuna, uspjela do kraja dana nekako se dokopati brojke od 2.200 kuna. No pravo je pitanje je li uopće ozbiljno temeljiti tezu o oporavku na pretpostavci da su dionice «pronašle» podršku na okruglih 2.200 kuna, koja pak počiva na doista minornom skoku u odnosu na dno fluktuacijskog raspona? Jer ipak se radi o svega nekoliko kuna, a u takvim je okolnostima doista teško govoriti o nekakvoj promjeni aktualnog odnosa snaga. I dok se jedni pozivaju na zbivanja u Londonu, tvrdeći kako domaće tržište kapitala tek prati poteze svojih kolega na Otoku, drugi upućuju na evidentnu glad domaćih institucionalnih investitora, nezadovoljnih mrvicama koje su im podijeljene tijekom javne ponude dionica.
Najprije smo imali u petak imali priliku vidjeti na djelu materijalizaciju silne euforije i visokih tenzija izazvanih ogromnom potražnjom, čime je INA (INA-R-A) u svega sat vremena dogurala do rekordnih 2.500 kuna. Grozničavom je akumulacijom dionica početkom ovoga tjedna trend rasta nastavljen, no već se i samom činjenicom da spomenuti rekord nije bio ozbiljno ugrožen moglo pretpostaviti da potražnja polako gubi na momentumu, što se zaista i potvrdilo već dan kasnije, kada se cijena počela približavati razini od 2.200 kuna. I opet, temeljem činjenice da je zaključna cijena tada bila identična donjoj granici dnevnog raspona oscilacija moglo se pretpostaviti da korekcija, kao logična posljedica ekstremnog rasta (u iznimno kratkom vremenskog razdoblju), još uvijek nije završena. Shodno tome, pritisak prodavatelja nastavljen je i tijekom jučerašnje trgovine, kada je uslijedio blagi bounce-back, a cijena, spustivši se prethodno na najnižih 2.175 kuna, uspjela do kraja dana nekako se dokopati brojke od 2.200 kuna.
No pravo je pitanje je li uopće ozbiljno temeljiti tezu o oporavku na pretpostavci da su dionice «pronašle» podršku na okruglih 2.200 kuna, koja pak počiva na doista minornom skoku u odnosu na dno fluktuacijskog raspona? Jer ipak se radi o svega nekoliko kuna, a u takvim je okolnostima doista teško govoriti o nekakvoj promjeni aktualnog odnosa snaga. I dok se jedni pozivaju na zbivanja u Londonu, tvrdeći kako domaće tržište kapitala tek prati poteze svojih kolega na Otoku, drugi upućuju na evidentnu glad domaćih institucionalnih investitora, nezadovoljnih mrvicama koje su im podijeljene tijekom javne ponude dionica.

izvor: www.poslovni.hr