Današnjem nastavku burzovnih uzbuđenja za domaće dioničare Hrvatskog telekoma uvertiru je jučer upriličio London. Na Londonskoj burzi se dionicom (u obliku globalnog depozitarnog zapisa, GDR-a, pod oznakom THTC) trgovalo po cijeni od 71 dolar (oko 367 kuna), što je oko 1,5 posto niže u odnosu na zaključnu londonsku cijenu od petka, odnosno nešto više od tri posto ispod cijene kojom je zaključen prvi dan trgovanja u Zagrebu (380 kuna). Jedno od obilježja evidentirane trgovine na LSE-u bio je i slab volumen trgovanja. Oko dva sata prije zatvaranja trgovine putem “automatic tradea” (što ne odražava nužno i ukupan stvarni promet) protrgovano je manje od 78 tisuća GDR-a (dionica) ili tek dvadesetina volumena zabilježenog u petak. Institucionalni ulagači reći će kako je takav slijed u okvirima očekivanja, dok će kod dijela novopečenih malih ulagača koji nemaju ambicija dugo čekati unovčenje zarade od svog ulaganja londonski skor uoči današnjeg otvaranja trgovanja u Zagrebu vjerojatno izazvati nemir. Mnogima je znatno skromniji iskazani promet na LSE-u poslužio kao potvrda da su i u 1,6 milijuna protrgovanih GDR-a (gotovo 600 milijuna kuna prometa) u petak uvelike participirali upravo hrvatski institucionalni ulagači. To vjerojatno nije netočno budući da je cijena u Londonu bila niža nego u Zagrebu. No oni koji su proteklih godina pratili paralelno kotiranje Plive ili Ine u Londonu napominju kako su za neradnih dana u Zagrebu međunarodni ulagači na LSE-u u pravilu bili znatno manje aktivni nego inače. Neovisno o londonskom uvodu, posve je sigurno da će i današnji dan na Zagrebačkoj burzi ponuditi dosta uzbuđenja, kao i da je jučerašnji neradni dan dobro došao institucijama i timovima zaduženima za logistiku trgovanja uoči još jednog vala velikog broja prodajnih naloga. Većina profesionalnih investitora očekuje da će u Zagrebu T-HT ponovno biti skuplji nego u Londonu, a svi oni koji teže dokupljivanju tih dionica u portfelje (što je slučaj s većinom fondovske industrije) u LSE-u i dalje vide stabilizacijski faktor za cijenu.
Nemali broj stranih investitora koji su dionice stekli po 265 kuna (više nego) zadovoljan je zaradama na razini 40-50 posto, a to velikim domaćim ulagačima omogućuje da pri dodatnom ukrcavanju s ponudama na kupnju ne moraju ići jako agresivno, tj. da ne moraju bitnije podizati cijenu kako bi došli do ciljanih količina dionica. Kad se tome doda prilično velik val ponuda na prodaju na domaćem terenu, lako je moguće da bi u iduća dva-tri tjedna moglo biti i potražnje ‘po zadatku’, onih igrača koji su zaduženi za to da pod pritiskom ponuda na prodaju cijena dionice ne otkliže ispod određene razine. Mali ulagači zasigurno nisu sretni zbog uloge Londona jer vrednovanje hrvatske telekomunikacijske kompanije u širem kontekstu nego što je to ‘domaće dvorište’ u kojemu se niz drugih kompanija vrednuje uz multiplikatore kakve bi teško postigle u uvjetima dvojnog listinga, ograničava i potencijal rasta unatoč tome što fondovska industrija trenutno vjerojatno ima apetita za dokup dionica T-HT-a u vrijednosti oko dvije milijarde kuna. U tom smislu i proširenje ponude dionica u IPO-u i povećanje tržišno raspoloživih dionica (free floata) pokazuju drugu stranu medalje. Raspodjela dionica u IPO-u danas u vrednovanju kompanije dodatno naglašava mogućnost izbora i uspoređivanja s vrednovanjem sektora u širim okvirima. Nakon prvog dana burzovnog testiranja vrijednosti T-HT-a cijena dionice u Zagrebu se stabilizirala na razini koja sugerira tržišnu vrijednost kompanije veću od 31 milijardu kuna, a to je gotovo 10 milijardi kuna više od vrednovanja uz koje je Vlada u IPO-u prodala 32,5 posto dionica. Na taj paket zarada za sve ulagače u IPO-u iznosi više od tri milijarde kuna. Najblaže rečeno, teško da se ulagači mogu požaliti; osim ako ne progovaraju kao porezni obveznici.