Ono o čemu se u protekla dva tjedna iz dana u dan nagađalo - konačna cijena dionice T-HT-a, broj građana koji su sudjelovali u IPO-u i vrijednost koju su uplatili te iznos za koji će se rezati prvotno definirani limit za povlaštenu kupnju građana - danas bi napokon trebalo dobiti službene odgovore. Nakon što je rok upisa dionica T-HT-a za građane istekao u četvrtak, a banke agenti potom zaključno uparivali upis i uplate, danas u 14 sati istječe i rok za indikativne ponude domaćih i stranih institucionalnih ulagača. Kad se konačno i u tom dijelu podvuče crta i kad se dobije puni pregled ukupne iskazane potražnje, u predvečernjim satima Vlada će i službeno obznaniti konačnu cijenu dionice, kao i iznos za koji će se umanjiti povlašteni paketi s inicijalnih 38.000 kuna limita, uz povrat razlike na račune građana. Usto, otklonit će se i svaka sumnja oko formule rezanja, za koju se zasad pretpostavlja da će primijeniti načelo proporcionalnosti, tj. da će se svima smanjiti upisani iznos u određenom postotku. Kako je, prema neslužbenim informacijama, već dan uoči zaključenja upisa za građane broj sudionika premašio 300.000, upis je evidentno zaključen s još nešto većim brojem. U Središnjoj depozitarnoj agenciji o apsolutnim brojkama ne žele govoriti, ali kažu kako su čak dvije trećine upisa zapravo novi, prvi put otvoreni računi investitora. Ispada, dakle, da s javnom ponudom T-HT-a praktički (više od) 200 tisuća hrvatskih građana prvi put postaje dioničarima.Neslužbeni izvori tvrde pak da je broj predbilježbi koje nisu potvrđene i uplatom (bilo zbog nemogućnosti da se u roku pribavi novac ili zbog povlačenja ponuda temeljenih na velikom broju punomoći) veoma mali. Ukratko, valja računati da će se konačan broj sudionika (u odnosu na upis) smanjiti možda za 5-6 posto. Najveći dio građana pritom je upisivao tzv. optimalne pakete (38.000 kuna) pa prevladavaju ocjene da će ukupna potražnja građana iznosom premašiti deset milijardi kuna (između 10 i 12 milijardi?), a to sugerira da će se u konačnici limit povlaštene kupnje praktički prepoloviti (oko 20.000 kuna?). To će, dakako, ovisiti o cijeni dionice koju će Vlada danas obznaniti. Uz pretpostavku maksimalne cijene iz raspona (245-320 kuna) utvrđenog uoči početka upisa, 25-postotni paket dionica namijenjenih građanima vrijedio bi 6,55 milijardi kuna i u tom slučaju bi se paket povlaštene kupnje rezao na oko 22 tisuće kuna. No, prodavatelj dionica u slučaju ovog IPO-a je država, odnosno Vlada, a to samo povećava vjerojatnost da konačna cijena ne bude na maksimalnoj točki iz raspona, već nešto niže, što bi značilo i malo veće reduciranje iznosa povlaštene kupnje. Primjera radi, pri cijeni od 300 kuna vrijednost 20,5 milijuna dionica namijenjenih građanima iznosi 6,14 milijardi, a pri 290 kuna oko šest milijardi. Što je niža jedinična cijena, to je veća razlika u odnosu na ukupno uplaćeni iznos koju će se građanima vratiti na račune po zaključenju transakcije, tj. sedam dana po njezinu zaključenju (najkasnije do kraja idućeg tjedna). Izlišno je i govoriti da je iskazani interes građana premašio sva očekivanja uoči početka upisa dionica. No, dok je potražnja građana u odnosu na proširenu količinu dionica u ponudi bila približno dvostruko veća, indikativne ponude institucionalnih investitora u odnosu na njima namijenjenu kvotu (7,5 posto dionica) navodno su već i prije današnjeg zaključenja knjige predbilježbi razmjerno daleko veće i u odnosu na višestruku potražnju prilikom IPO-a Ine. Višestruko se pritom izražava dvoznamenkastim multiplikatorima, a izgledno je da će se i ovaj put pokazati da su razni fondovi i investicijske kompanije većinom išli na tzv. bjanko ponude, na gornjem kraju cjenovnog raspona. U takvoj situaciji za privatne vlasnike u ulozi prodavatelja ne bi bilo mnogo dvojbi oko utvrđivanja konačne cijene. S Vladom u ulozi prodavatelja, i to nepuna dva mjeseca prije izbora, kalkulacije imaju najmanje jednu varijablu više, iako je u situaciji iznenađujućih razmjera iskazanog interesa, tj. nedostatne ponude dionica osjetljivo balansirati između mogućeg nezadovoljstva puka (višom) cijenom ili (jače) srezanim povlaštenim paketima. Govoreći o daleko većem iskazanom interesu institucionalnih igrača, treba reći da fondovi imaju više-manje jasne ideje koliko njima vrijedi dionica i do koje su razine cijene spremni agresivno igrati (i) u sekundarnom trgovanju, na burzi. S druge strane je teško predvidiva i ne baš kontrolabilna masa novih ulagača bez dovoljno znanja i iskustva.