Na londonskom je tržištu cijena barela na kraju prošle godine iznosila 56,82 dolara, što je 52 posto više u odnosu na početak 2016.

Na američkom je tržištu, pak, cijena barela lani porasla oko 45 posto, pa je godinu zaključila na 53,72 dolara.

To je najveći godišnji rast cijena nafte od 2009., kada su skočile više od 70 posto.

Krajem studenoga prošle godine Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) dogovorila je smanjenje proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno od 1. siječnja 2017., što je prvi takav sporazum od 2008.

Inicijativi su se pridružile Rusija i neki drugi proizvođači koji nisu u tom kartelu i koji planiraju smanjiti proizvodnju za otprilike polovicu OPEC-ova reza.

Zahvaljujući tome, u ovoj bi se godini trebala smanjiti neravnoteža između prevelike ponude i slabe potražnje, što je dvije godine pritiskalo cijene nafte.

Naime, zbog velikog jaza između ponude i potražnje, od sredine 2014. cijene nafte potonule su s više od 100 na manje od 30 dolara u veljači ove godine, najniže u posljednjih 13 godina.

U međuvremenu, uspjele su se odmaknuti od tih razina, a dogovor OPEC-a i nekih nečlanica tog kartela o smanjenju proizvodnje dao im je dodatni poticaj.

I dok OPEC i neke druge zemlje smanjuju proizvodnju, u SAD-u je nastavljen trend rasta broja bušotinskih postrojenja koji traje već sedam mjeseci.

Tvrtka Baker Hughes objavila je u petak da je broj tih postrojenja prošloga tjedna povećan za dva, na njih 525, najviše od siječnja 2016. To pokazuje da se američkim proizvođačima, uz ovakve cijene, isplati proizvodnja.

Unatoč rastu proizvodnje u SAD-u, analitičari vjeruju da će se kratkoročno cijene nafte stabilno kretati u rasponu između 50 i 60 dolara po barelu.