Vremešna gospođa iz jednog malog grada u Hrvatskoj dobila je ovih dana nasljedstvo iz Amerike. Nisu to neki ogromni novci, no za umirovljenicu koja živi sama to bi, uz pametno gospodarenje, otprilike bilo dovoljno do kraja njenog života. Ali ne. Gospođa je, doduše na poticaj nešto upćenijih članova šire obitelji, odlučila jedan dio nasljedstva dodatno uvećati pa će ga uložiti u kupnju dionica T-HT-a. Odluka je konačna. Ne zna ona baš o čemu se tu radi (nije posve sigurno ni da zna u koju tvrtku ulaže novac), ali živi u Hrvatskoj i pune su joj uši priča o sjajnim zaradama na burzi. Ne zna ona baš ni što je burza ni kako se do nje dolazi, ali za to su tu skrbnici koji sve to znaju i koji će za nju odraditi cijeli tehnički dio posla u vezi s kupnjom paketa T-HT-ovih dionica. Njeno je samo da s pripremljenim novcima i dokumentima (do)čeka 17. rujna i nakon toga, poslije 5. listopada, kad počne trgovanje, broji postotke uvećanja uložene imovine. Ovako ogoljena, priča se doista može protumačiti kao najsirovija propaganda u koju su svi kojima je stalo do uspjeha ovog projekta - od političara do menadžmenta T-HT-a - eto, uvezali čak i novinare. No čak i kad bi netkome pao na um takav suludi manevar, neće za njim imati potrebe jer za ovaj IPO nije potrebna nikakva propaganda. Sve se već samo ispromoviralo. Naime, kalkulacija da cijena T-HT-ove dionice nakon uvrštenja neće doživjeti isti, strmoglavi uspon kao i dionice iz dvaju prethodnih IPO-a u državi - Ininog i Magminog - u ovom se trenutku čini ravna fikciji. Jednostavno, bilo bi vrlo nevjerojatno da se T-HT pretvori u "treću nesreću". Osobito nakon cjelogodišnjeg podgrijavanja očekivanja za dolazak nove burzovne uspješnice. Već isprojicirani trend promijeniti može samo neki veliki neočekivani udar na svjetskim tržištima. Tako su s objavom hodograma u procesu Inicijalne javne ponude 20 posto dionica Hrvatskih telekomunikacija krenule i pripreme za niski start u iščekivanju otvaranja šaltera banaka za upis željenih iznosa. Usporedo s tim krenule su i licitacije s očekivanjima, i to ponajprije s brojem građana koji će pohitati realizirati pravo da uz povlastice upišu svoj paket T-HT-a, a bez povlastica, koliko im dozvoljava lisnica. Iako je to doista teško prognozirati, brojka se vrti na razini sto i više tisuća građana, dakle dvostruko više nego što ih je, na koncu, uplatilo Inine dionice. Izvrsna izborna platforma za vladajuće, nema što. To više što su proces doveli do kraja u timingu koji im izrazito ide u prilog. Iako je cijena upisa (samo) zasad u drugom planu, čini se da ne treba sumnjati kako će sadašnja administracija svoj uspjeh mjeriti i cijenom koju će T-HT dosegnuti na sekundarnom tržištu.