"Jurčićev" porez na kapitalnu dobit tek puko bacanje prašine u oči?. Vrlo nejasno i u svojoj formi potpuno nedorečeno zalaganje za uvođenje poreza na kapitalnu dobit premijerskog kandidata SDP-a Ljube Jurčića odjeknulo je gromoglasno u investitorski osviještenoj hrvatskoj javnosti. No, od pukog pobjednosnog uvođenja tog termina u hrvatske medije, Jurčić zapravo nije napravio mnogo više. Zbunjene građane još više zbunjuje šutnja o ovom velikom fiskalnom zaokretu, a ona navodi na dva potpuno oprečna zaključka. Ili se u predizbornom laboratoriju užurbano radi na definiciji, specifikaciji i analiziranju finog razrezivanja novog poreza ili se pak cijelo ovo vrijeme slave pozitivne reakcije iznošenja novog termina u javnost koji će siromašne građane spasiti od zlobnih i bogatih špekulanata. No, uzimajući u obzir Jurčićevu fakultetsku podlogu ipak vjerujemo da profesor zna o čemu govori i da je komparativnom analitikom mnogobrojnih poreznih sustava došao do pravog recepta za Hrvatsku. Jer punjenje proračuna je prejeftina paradigma za ovako ozbiljan obostran zahvat u porezni sustav, ali i u tržište kapitale koje je u Hrvatskoj širinom i plitkošću još uvijek u povojima. Zgodan politički slogan borbe protiv špekulanata mogao bi vrlo lako stajati domaću burzu velikog broja ulagača, jer se većina prometa na Zagrebačkoj burzi i može pripisati potezima špekulanata. Kako bi taj porez i njegovo razrezivanje trebalo izgledati? Hoće li se pokušati napraviti nešto slično prilično kompliciranom američkom modelu ili će se pak ići na pojednostavljenje, ali i postroženje na koje se priprema Europa? Kako bilo da bilo, sudeći prema svjetskoj praksi uvođenja sličnih poreza i razini nedorečenosti samog prijedloga, možemo zaključiti da se Jurčićev porez i ne može nikako uvesti u slijedeće dvije do tri godine, a mnogo je izglednije da se ostavi i svojevrstan grace period za prilagodbu tržišta koji bi dodatno raširio rokove. Pošto je njemačko zakonodavstvo nepobitan uzor hrvatskom, pogledajmo malo kako stvari funkcioniraju tamo. Trenutno ne postoji porez na kapitalnu dobit za držanje dionica duže od godinu dana i to ako se radi o privatnom računu i ako portfelj ne sadrži više od 1 posto ukupnih dionica određene tvrtke. Isto tako, od poreza je moguće odbiti troškove putovanja do i od skupštine dioničara, troškove pravnog i investicijskog savjetnika kao i troškove kamata na namjenske kredite podignute za kupnju dionica. No, nova njemačka vlada je već pripremila novi stroži porez na kapitalnu dobit koji će se primjenjivati od 2009. godine a koji će iznositi 25 posto plus nekoliko posebnih i specifičnih poreza koji će se dodati na ovu stopu, čime bi se stopa poreza na kapitalnu dobit popela na oko 28 posto. Uz to se ukidaju ostali odbici od tog poreza. Ipak, porez se plaća na neto vrijednost kapitalne dobiti, kao što je to slučaj u najvećem broju zemalja, odnosno na razliku između zarađenih i izgubljenih sredstava na tržištima kapitala. Istu praksu zadržava i američka administracija koja je 1997. spustila stope poreza na kapitalnu dobit i ubacila ih u razrede progresivnih stopa oporezovanja dohotka, pa tako građani sa većim dohotkom moraju u federalnu kasu ubacivati i veći porez na svoje kapitalne dobitke. A upravo je neto vrijednost kapitalne dobiti kamen spoticanja oko Jurčićeve definicije tog specifičnog poreza na transakcije dionicama (i u skoroj budućnosti planiranim opcijama). Naime, prema njegovim dosadašnjim istupima bi se dalo zaključiti kako on planira uvesti porez na svaku profitonosnu transakciju čime bi se iznos plaćenog poreza mogao ozbiljno početi kositi sa profitabilnošću ulaganja na domaćoj burzi, ali i sa samom pravednošću takvog oporezivanja koje ne uzima u obzir i rizik i vrlo vjerojatan gubitak ulagača na burzi. Upravo ovakve otvorene i nepojašnjene stvari kompromitiraju ozbiljnost čitavog Jurčićevog projekta. Ili sve ovo možemo shvatiti kao puko prebacivanje predizborne loptice na "važnije i aktualnije teme" od Gotovine i Haaga te pitanja vraćanja duga umirovljenika, dok će na kraju sve ipak ostati na dobro poznatoj "puno vike ni za što"? U tom slučaju bi se mogla povući zgodna paralela sa brojnim novinarskim i stručnim analizama efekata smanjenje PDV-a, koje je pokrenulo obećanje vladajućeg HDZ-a prije prošlih izbora, za koje svi znamo kako je završilo.