Na kraju rujna u portfelju Centra za restrukturiranje i prodaju bila su 404 društva u kojima država ima udjel manji od 25 posto, 30 društava imalo je državni udjel do 50 posto, 34 društva više od 50 posto, a ukupna im je nominalna vrijednost oko 7,3 milijarde kuna. Iako je prije tri godine u strategiji državnog portfelja rečeno da će država manjinske udjele u tvrtkama prodati u roku od tri godine, a takav je plan predočen i Europskoj komisiji, jasno je da to do kraja godine nije ostvarivo.

Već trebalo napraviti

To i ne čudi jer rijetko tko želi kupiti udjel od 1-2 posto. Zato i postoji ideja unutar Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom da se udjeli u nekoliko tvrtki objedine u fondove koji bi bili raspoređeni prema sektorima, a onda bi se kao takvi prodavali. Takva ideja postojala je u DUUDI-ju i prije, no nije zaživjela. Niti može zaživjeti dok se do kraja ne napravi red u portfelju. Potrebno je prethodno, što je također već trebalo učiniti, sva društva koja se vode po ministarstvima premjestiti u DUUDI te riješiti imovinskopravne odnose i vidjeti koliko i koje se tvrtke moraju rezervirati za denacionalizaciju. Primjerice, tvrtka Pleter još je pod Ministarstvom obrane i tek je treba prebaciti na upravljanje DUUDI-ju. U tri godine država je samo dobro prodavala udjele u atraktivnim tvrtkama, ponajprije turističkim. Među gubitašima riješen je udjel u primjerice 3. maju MID koji je prodan tvrtki Uljanik. Većina njih u kojima država ima manjinske udjele nije atraktivna za potencijalne ulagače - poput udjela u Adriadieselu, Brionki... a atraktivniji bi mogao biti udjel države od šest posto u Pevecu.

Zabrinjavajući trend

No, osnivanjem fondova po sektorima prodaja će se sigurno ubrzati. Osim što nije do kraja doveden u red državni portfelj, zabrinjava i podatak da velikom broju tvrtki u svojem vlasništvu država i dalje novčano pomaže. Od 2012. do kraja 2015. isplaćen je primjerice zajam 3. maju MID od 74,4 milijuna kuna, 3. maju TIBO 25,6 milijuna kuna, Imunološkom zavodu 3,2 milijuna kuna, Dalmacijavinu oko sedam milijuna, a koji je završio u stečaju, te Kaštelanskim staklenicima kojima je država kroz zajam dala oko tri milijuna kuna.