Mađarski MOL dužan je upravljati Inom u skladu s najboljim poslovnim interesima kompanije, a svoj udjel u hrvatskoj tvrtki slobodan je prodati, no samo pod uvjetom da novi vlasnik preuzme njegovu poziciju u arbitražnom postupku te sve posljedice koje iz tog postupka proizlaze.

Značajni uvjeti

To je sadržaj prve odluke arbitražnog vijeća u slučaju Ina-MOL koja je donesena nakon zahtjeva RH za donošenjem više privremenih mjera koje bi do isteka arbitraže MOL-u zabranile otpuštanje radnika, zatvaranje rafinerija i prodaju dionica Ine. O tom zahtjevu, kao i navodnoj presudi arbitraže, mnogo se izvještavalo u hrvatskim medijima proteklih tjedana, a ta činjenica i velika količina netočnih informacija u javnom prostoru očito je utjecala na arbitražno vijeće koje je donijelo inače neuobičajenu odluku da suprotstavljenim stranama u sporu dopusti objavu inače povjerljivog dokumenta.

A iz tog dokumenta vidljivo je da je većina informacija objavljenih proteklih dana bila u najmanju ruku nepotpuna, a u više slučaja i potpuno netočna. Naime, iako je istina - kako se i pisalo - da je arbitražno vijeće odbilo zahtjeve hrvatske strane, uvjeti koji su izdani MOL-u nedvojbeno su značajni jer osiguravaju svojevrsno zadržavanje statusa quo u Ini do završetka arbitražnog procesa. Ponajprije se to odnosi na obvezu MOL-u da upravlja Inom u skladu s najboljim poslovnim interesima kompanije. Naime, arbitražno vijeće odbilo je izreći zabranu zatvaranja rafinerija ili otpuštanja radnika procjenjujući kako bi na taj način zadiralo u sferu upravljanja tvrtkom, no formulacijom o nužnosti "upravljanja u skladu s interesima Ine" ostavilo je mogućnost da naknadno svaki takav potez MOL-a procijeni te zabrani utvrdi li da uistinu nije u interesu Ine.

Takva mogućnost još dobiva na važnosti nakon uvida u odluku arbitraže gdje je navedeno da u procesu rasprave MOL ne negira kako ima planove za prodaju rafinerija, ali kako odluka još nije donesena. U slučaju da MOL-ovi predstavnici u Ininim tijelima donesu odluku o zatvaranju ili prodaji neke od rafinerija, hrvatska Vlada dosad nije imala mehanizama da to zaustavi ili pravno ospori, a sad je dobila mogućnost da od arbitraže zatraži zabranu tog poteza pod argumentacijom kako je to suprotno interesima Ine. Utoliko, evidentno je da bi posljedice ove odluke arbitražnog vijeća mogle biti dalekosežne. Drugi dio odluke također je dalekosežan.

Naime, iako je arbitražno vijeće odlučilo kako neće zabraniti MOL-u da raspolaže s dionicama Ine koje ima, svaki novi kupac tih dionica morao bi preuzeti MOL-ovu ulogu u sporu. Na taj način osigurano je nesmetano izvršenje presude, odnosno nadoknada štete, u slučaju da u konačnici presuda bude u korist Hrvatske, dok je s druge strane faktički MOL onemogućen u prodaji svog udjela. Naime, iako za to nema nikakvih ograničenja, tvrtka kojoj bi MOL prodao dionice morala bi, osim otkupne cijene, preuzeti i potencijalni trošak gubitka arbitraže gdje Hrvatska traži naknadu štete u iznosu od 6,5 milijardi dolara - dvostruko više nego što vrijede same dionice koje bi bile predmet transakcije. Teško je vjerovati da postoji ijedna tvrtka na svijetu koja bi u ovom trenutku bila spremna za tako rizičan posao pa je realno očekivati da će do daljnjeg MOL ostati najveći pojedinačni dioničar Ine.