Da taj sastanak u Banskim dvorima nije bio samo informativnog karaktera, kako ga se nastojalo prikazati, potvrđuje i činjenica da je on potrajao više od 4 sata. Neslužbeno se iz vladinih krugova čulo uoči njegovog početka kako se upravo s Končarem željelo razgovarati o njegovim uvjetima oko dizanja Uljanika iz gliba. Polazno stajalište Vlade, pri kojemu se i dalje stoji, jest da uz zahtjev Komisiji za odgodom donošenja programa kao obrazloženje i osiguranje priloži dogovor s Končarom za njegov hitan ulazak u Uljanik sa 180 milijuna kuna kapitala, kako bi se u međuvremenu očuvalo likvidnost brodogradilišta i u Puli i u Rijeci. Država, naime, više nema mogućnosti priskakati još jednom u vatrogasnu akciju kao što je to bio slučaj s 96 milijuna eura početkom godine, a Uljanikovi škverovi već sada jedva dišu.

Ministrima je, pak, iz Uljanika predana i nova, četvrta varijanta programa restrukturiranja, koju će se promptno iščitavati, jer je usuglašeno da se taj posao obavi do četvrtka.

Međutim na prvi pogled, kako se čuje, program suštinski nije mijenjan i još uvijek je miljama daleko od onoga što su od Uljanika dva resorna ministarstva tražila svih proteklih mjeseci. O tome je vrlo jasno i bez uvijanja prije desetak dana u Rijeci županijskim i gradskim vlastima govorio pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak, ustvrdivši da je program i dalje nevaljao i kao takav se ne može braniti u Bruxellesu.

Jedna od glavnih zamjerki je da se ne razaznaje je li to program kojim se restrukturira Uljanik Brodogradilište, za koje se traži, ili za cijelu grupaciju. Jer i nakon što se popravilo neke sporne točke poput uključivanja 3. maja u program, ostali su i dalje neprihvatljivi dijelovi poput obuhvata svih 17 brodova iz knjige narudžbi u ukupne troškove, premda je te brodove ugovarao Uljanik d.d., dok su Uljanik Brodogradilište i 3. maj podugovaratelji, pri čemu u podugovoru riječki škver ima osam, a pulski devet brodova.

No, neslužbeno se nakon sastanka govori kako će vjerojatno Vlada uputiti i krnji prijedlog, te ga u hodu "popeglati" s Komisijom, a paralelno pokušati razgovarati s potencijalnim strateškim partnerom oko budućih koraka.

Vladi je u ovom trenutku prioritet odgoditi i usporiti događanja oko Uljanika, jer eventualni neuspjeh utvrđivanja prihvatljivog programa znači i udar na državni proračun, budući da bi se trenutačno aktivirala jamstva za ugovorene brodove, čije gradnje uglavnom kasne, u prosjeku duže od godinu dana. Aktivnih jamstava je više od 650 milijuna dolara, što dovoljno govori zašto se već mjesecima o Uljaniku govori kao o novom Agrokoru za državu.

Ključnu ulogu u ovom procesu u svakom slučaju ima Danko Končar, a čiji angažman unosi i najviše dvojbi oko uspjeha cijelog procesa. Iako to javno nitko iz vladinih redova ne želi izgovoriti, no sve više se otvara prostor dvojbama oko toga ima li Končar osiguran potrebni novac, to više što i u najnovijim javnim nastupima ponavlja kako je "izabran kao kandidat za strateškog partnera", te da, što se tiče samog procesa njegovog ulaska, sami pregovori još nisu ni otvoreni.

Za to se, kaže, čeka odluku Komisije, nakon toga Vlada treba potvrditi i utvrditi taj program, a u kojim rokovima se može očekivati njegov ulazak otvoreno priznaje da ne zna. Za njega je važno da se riješe stari problemi. No, o svemu tome on bi trebao biti za stolom u razgovorima s Vladom, kao što je, uostalom, bio slučaj prije pet godina, kada je bio svakodnevno uključen u izradu programa i pregovorima za privatizaciju Brodotrogira, a takvo je pravilo vrijedilo i za Brodosplit i 3. maj, čiji su budući vlasnici također bili glavni pregovarači s Vladom.

Sada je, pak, pripremu i pregovore oko programa Končar prepustio upravi, istoj onoj koja je u krizu i dovela ova dva brodogradilišta, te konzultantima koje je odabrala ta uprava, a koji su prema neslužbenim informacijama, svoju uslugu izrade programa koji još uvijek nije prihvaćen, već uredno naplatili, i to od 3. maja. Insajderi kažu da je usluga vrijedila oko 30 milijuna kuna.