Loša iskustva hrvatskih ulagača s investicijskim fondovima tijekom krize dovela su do činjenice da je gotovo 90 posto imovine investicijskih UCITS fondova uloženo u Hrvatskoj.

Podatak je još više znakovit ako se usporedi s 2007. godinom kada je udjel domaće imovine iznosio 66 posto. Iako je na prvi pogled neobično da je danas, kada je zbog članstva Hrvatske u Europskoj uniji mnogo jednostavnije ulagati u inozemstvu, tako malo imovine uloženo vani, a razlog je u povlačenju ulagača tijekom kriznih godina iz rizičnih dioničkih u niskorizične novčane fondove. Iztok Likar, analitičar portala Hrportfolio, kaže kako u inozemstvu primarno imaju interes ulagati dionički i mješoviti fondovi.

"Njihov je udjel u ukupnoj imovini fondova krajem siječnja 2007. iznosio 70 posto, a krajem listopada 2007. čak 88 posto, dok je krajem kolovoza 2015. iznosio značajno manje, 21 posto. Vani ulažu i obveznički fondovi, ali je njihov udjel u ukupnoj imovini u spomenutom razdoblju porastao sa šest na devet posto tržišnog udjela, pa je njihov utjecaj na odnos stranih i domaćih ulaganja svih UCITS fondova mali. S druge strane, udjel imovine novčanih fondova u ukupnoj imovini fondova skočio je od kraja siječnja 2007. s 10 na današnjih 70 posto, a novčani su fondovi primarno izloženi na domaćem tržištu", ističe Likar.

"Očito je preraspodjela tržišnih udjela među spomenutim kategorijama fondova u korist novčanih fondova i njihova izloženost domaćem tržištu razlog da je ukupni udio domaćih vrijednosnica u portfeljima fondova dodatno ojačan u odnosu na početak 2007. godine", ocjenjuje Likar. Međutim, takav rast novčanih te pad dioničkih fondova ima veze s iskustvima ulagača tijekom krize. Analitičar Intercapitala Đivo Pulitika pak smatra da je razdoblje rasta prije krize bilo obilježeno dosta visokom tolerancijom na rizik ili čak svijest o riziku nije bila razvijena.

"Nije to pitanje samo fond menadžera, već i pojedinačnih ulagača koji su tada bez puno straha ulagali u dioničke fondove. Isto se može reći i za visok udio ulaganja na stranim tržištima prije krize - pojedinačni investitori su bili spremni uložiti u fond koji je izložen tržištu o kojem relativno malo znaju zbog opće euforije i visokih prinosa. Svemu tome bi se mogla pripisati i činjenica da većina hrvatskih ulagača nikad ranije nije imala priliku iskusiti veliki slom", naglašava Pulitika.

"Nakon krize investitori su postali oprezniji i tražili su fondove koji ulažu u relativno sigurnu imovinu, uz toleranciju nižeg prinosa. Posljedično je porastao udio kratkotrajne imovine u ukupnoj imovini fondova. Slično je i sa izborom ulaganja u strano ili domaće tržište", zaključuje Pulitika.