Ljudi me često pitaju gdje se isplati oročiti višak novaca, pa sam u tijeku informacija što se visine kamatnih stopa na oročenje u bankama tiče.

Zašto je to bitno nama investitorima? Čim su kamatne stope na oročenje više, ljudi će biti manje skloni riskirati trgovanjem sa dionicama i ulaganjem u investicijske fondove.

Ista logika vrijedi i u obratnom slučaju: čim su kamatne stope niže, ljudi će tražiti način kako da zarade više, bez obzira na rizik koji sa sobom nosi tržište dionica i bez obzira na šokove koje su pretrpjeli sa nekim padom tržišta, jer će im kamate na oročenje jedva nadoknađivati trošak inflacije.

Niske kamate nose sa sobom još nešto-povoljnije uvjete poslovanja za tvrtke u čije dionice ulažemo. Ako želite pokrenuti ili održati svoj posao, nije isto da li se zadužujete po kamatnoj stopi od recimo 5 posto ili po kamatnoj stopi od deset posto,

Zato moram reći i da sam malo skeptičan kada se govori o fondu za spas hrvatskog gospodarstva koji bi trebao riješiti sve probleme hrvatske ekonomije sa navodnom kamatnom stopom od sedam posto na kredite koje će odobravati. Mjera nije loša, ali ne vjerujem da će od Hrvatske napraviti svjetsko ekonomsko čudo. Ako Zagreb ipak postane novi Dubai u znak pokore ću prvi početi nositi turban.

Dakle, ako su kamate jedan faktor koji bitno utječe na dioničko tržište, količina novca u opticaju je sigurno drugi.

Čim je više ljudi sklono ulaganju u dionice i preuzimanju dodatnog rizika u potrazi za višim prinosima, tim će tržište brže rasti, jer rast tržišta često više ovisi o količini novca koji se ulaže u investicijske fondove nego o fundamentima kompanija. Ne vjerujete u navedeno?

Tržište je eksplodiralo kada su se dogodile dvije stvari: IPO INA-e i agresivna promocija od strane banaka koje su u tom trenutku promovirale ulaganje u investicijske fondove. Rezultat se ogledao u milijardama kuna uloženima u investicijske fondove, a taj je novac završio uglavnom na jednom mjestu: na dioničkom tržištu Hrvatske i zemalja regije. I cijene su sukladno tome doslovno eksplodirale a prinosi spretnijih investitora su znali biti i viši od 100% godišnje.

Sve dok se nije dogodilo neminovno. Cijene dionica su drastično pale, priljev novca na tržište ne samo da se zaustavio, već su ljudi počeli masovno povlačiti novac, sa čime su dodatno ubrzali pad tržišta, a svjetska gospodarska kriza nije ništa pomogla, dapače.

I polako smo došli do današnje situacije. Cijene određenih dionica su po mišljenju mnogih ponovo podcijenjene ali na tržištu jednostavno nema dovoljno novaca koji bi tržište doveo na višu razinu.

Zato prve signale eventualnog ponovnog velikog rasta tržišta treba tražiti u niskim kamatama na kredite i depozite, te višku novaca za investiranje. Kao i u ponovnom prebacivanju težišta banaka na ovu vrstu poslovanja.

Stribor Erega,
autor knjige Što banke ne žele da znate u izdanju Profila