Nepovoljni demografski trendovi u razvijenim zemljama podijelili su mišljenje stručnjake za mirovinska pitanja. Zemlje poput Poljske, Litve, Ukrajine i Estonije sve manje vjeruju u sistem obveznog drugog stupa, koji je mirovinskom reformom usvojila i hrvatska.

S druge strane, Češka, Slovenija i Ukrajina planiraju drugi stup učiniti obveznim. Stručnjaci su sukobljeni i u SAD-u, čiji je naizgled robustan 401k plan mirovinske štednje počeo pokazivati ozbiljne manjkavosti.

Američki 401k plan nastao je 1978. godine, kada su kongresmeni zaključili da Amerikance treba potaknuti na mirovinsku štednju i stvoriti alternativu tradicionalnom sustavu mirovinske štednje. Princip 401k je bio poticanje na štednju uz porezne olakšice, što je ozakonjeno Tax Reform Actom, čije je izglasavanje stvorilo plan štednje preusmjeravanjem poreznih olakšica. Zakon se počeo provoditi tek 1982. godine i građani su počeli štedjeti, a konačna regulirana verzija zakona objavljena je gotovo deset godina kasnije, 1991. Novac na osobne račune štediša u 401k planu uplaćuje poslodavac u varijabilnim iznosima te sam štediša. Specifičnost plana je u tomu da štediša može početi raspolagati novcem kad navrši 59 i pol godina, tj. ne mora čekati umirovljenje. Zadnja statistike pokazuju da 60 posto Amerikanaca pred mirovinom danas ima 401k račun.

Poslodavci svoje zaposlenike mogu potaknuti na štednju smanjenjem oporezivog dijela dohotka, a zaposlenici uplatom novca u 401k plaćaju manji porez na osobni dohodak. Naravno, porez na dohodak platit će kad počnu koristiti uplaćeni novac. Zaposlenici tijekom razdoblja uplate mogu birati hoće li se njihov novac uložiti u dionice, obveznice, novčano tržište ili kombinaciju svega kako bi ostvarili što veći prinos. Dionička društva, pak, u sklopu 401k svojim zaposlenicima umjesto novca nude otkup dionica vlastite tvrtke.

U početku se većina američkih radnika složila s načelima 401k plana i počeli su štedjeti za mirovinu. No danas, samo 20 godina nakon što je donesena konačna verzija zakona, novac iz 401k nije dovoljan da osigurana Amerikancima miran život u mirovini. Wall Street Journal je početkom veljače objavio podatak da prosječan štediša, u rasponu od 60 do 62 godine, danas na računu ima manje od četvrtinu potrebna novca kojim bi trebao osigurati životni standard.

Manjkavosti postoje i u hrvatskom drugom stupu mirovinske štednje, koji je za razliku od 401k obavezan za sve u dobi do 40 godina. Drugi stup provodi se preko obveznih mirovinskih fondova u vlasništvu četiriju banaka i dvaju osiguravatelja, kojima upravljaju njihova društva za upravljanje mirovinskom štednjom.

Sustav korisnicima pruža sigurnost tako da društvima za upravljanje mirovinskim fondovima precizno propisuje gdje mogu ulagati novac. Sav se novac mora ulagati u zakonom dopuštene vrijednosnice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima i čije su cijene dnevno utvrdive. Budući da se minimalno 50 posto vrijednosti imovine obveznih mirovinskih fondova mora ulagati u obveznice Republike Hrvatske, tj. dužničke vrijednosnice koje je država izdala i čiju isplatu jamči, veći dio rizika portfelja mirovinskog fonda u biti je rizik države.

Za razliku od liberalnog 401k-a, u Hrvatskoj je obvezna štedjeti svaka zaposlena osoba u dobi do 40 godina i osobe u dobi između 40 i 50 godina koje su se odlučile izabrati svoj mirovinski fond i time ući u drugi stup. Uplate njihovih doprinosa za mirovinsko osiguranje poslodavci uplaćuju na prolazni račun REGOS-a, a on ga preusmjerava mirovinskom fondu koji je korisnik izabrao. Mirovinski fond primljeni novac ulaže na tržištima kapitala i za članove pokušava ostvariti najveći mogući prinos.

Drugi mirovinski stup i danas i u budućnosti čeka niz izazova. Naime, prema računici Ekonomskog instituta, buduća mirovina prosječno plaćene osoba iz prvog stupa iznosit će samo od 21 do 24 posto plaće, a dodatkom iz drugog stupa taj bi se iznos popeo na samo 34 posto plaće.

Osim toga, Hanfa u svojem novom prijedlogu zakona tvrdi da mirovinska društva naplaćuju previsoke naknade koje su određene zakonom i odlukama Hanfe. Statistike pokazuju da su naknade lani iznosile 276 milijuna kuna, a troškovi svih mirovinaca iznosili su 58 milijuna kuna. Čelnici mirovinaca nebrojeno su mnogo puta upozorili na to da su naknade u Hrvatskoj daleko niže od onih u srednjoj Europi.