U domaće investicijske fondovima za mjesec-dva će se moći ulagati i uz plaćanja i naplatu u stranoj valuti, a ne samo u kunama.

Hrvatski ulagači time će jednostavnije moći skretati deviznu štednju u fondove (mnogima su imovina i udjeli i denominirani u stranoj valuti), ali pošteđeni konverzije eura i pratećih troškova zbog razlike tečaja bit će i strani investitori koji na ovim prostorima razmatraju ulagačke prilike. Nakon teških posljedica financijske krize i zaoštravanja regulative u sklopu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji hrvatskim fondašima se, dakle, napokon smiješi i kakvo-takvo regulatorno omekšanje. U Hrvatskoj narodnoj banci ovih su dana zaključili javnu raspravu o prijedlogu izmjena i dopuna Odluke o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji, dio kojega je upravo mogućnost deviznog plaćanja. Rezultate javne rasprave HNB će objaviti za koji dan, a potom izmjene treba potvrditi Savjet HNB-a koji se, prema planu sjednica za 2015., treba sastati početkom veljače.

"Smatramo da predložena rješenja na zadovoljavajući način rješavaju probleme na tržištu na koje su ukazali institucije i tijela koja su inicirala izmjene i dopune", kaže Neven Barbaroša, viceguverner HNB-a nadležan za poslove iz područja platnog prometa. Predstavnicima fondova, ali i Hanfi kao njihovu regulatoru, to se pitanje nametnulo nakon što su ulaskom u EU i stranoj konkurenciji otvorena vrata našeg tržišta za nuđenje, odnosno distribuciju udjela u investicijskim fondovima. S prvim naznakama njihova dolaska koje su ljetos stigle iz Erstea, domaća se fondovska zajednica regulatorima požalila da to znači i svojevrsnu diskriminaciju koja nije posve bez utjecaja na konkurentnost. U prodaji istovrsnog proizvoda na našem tržištu, kažu, ulagateljima u strane fondove omogućavaju se plaćanja u devizama, a onima u domaće ne. Strane fondovske grupacije zasad, doduše, zbog niza razloga - od tehničkih parametara do investicijskih procjena - nisu baš nahrupile u Hrvatsku zbog te mogućnosti. Ali osim što se za koji mjesec još jedan strani fond navodno sprema nuditi hrvatskim ulagačima, mogućnost plaćanja udjela fondova u devizama ima ipak šire implikacije.

"Za nas je to prije svega bitno zbog privlačenja stranih ulagača", kaže suvlasnik InterCapitala Tonči Korunić, ističući kako u samim prinosima pojedinih vrsta fondova imaju imaju solidne argumente. Većina fond-menadžera ipak ističe kako je to prije svega tehničko, transakcijsko olakšanje koje neće odjednom donijeti ni uzlet imovine fondova ni naplavinu novih investitora. "Pogotovo ne stranaca i ne u kratkom roku", naglašava jedan od njih. Za to je potrebno mnogo više pretpostavki, prije svega u smislu poticajne kombinacije percepcije rizika i prinosa. No, pošteda investitora od konverzija valuta i pratećih troškova koji često i nisu zanemarivi objektivno je prepreka manje, i za domaće igrače, ali možda i više za potencijalne strane koji u sagledavanju konvertibilnosti kune imaju drukčiju optiku. U HNB-u, pak, pitanje plaćanja u stranoj valuti sagledavaju šire i oprezno šire listu poslova za koje kuna kao zakonsko sredstvo plaćanja u Hrvatskoj nije i jedina opcija. Skoro dopuštenje izdavanja i otkupljivanja fondovskih udjela u devizama na slične bi zahtjeve ponovno moglo ponukati i neke druge branše, od pružanja turističkih usluga i restorana do kupoprodaja nekretnina.

"Zahtjevi za liberalizacijom deviznih plaćanja u zemlji uvijek postoje, a HNB sukladno svojim ovlaštenjima i zadacima procjenjuje njihov učinak i poduzima adekvatne mjere", poručuju iz HNB-a. Kako je Hrvatska od uvođenja eura danas udaljenija nego što se činilo još prije nekoliko godina, to zacijelo znači i nadalje oprezno pripuštanje strane valute kao sredstva plaćanja. Skore izmjene pravila za fondove s aspekta HNB-a su u prvom redu pitanje "ravnopravnosti tržišnog položaja hrvatskih i inozemnih investicijskih fondova u Hrvatskoj", a procjene mogućih dodatnih pozitivnih implikacija prepuštaju Hanfi kao glavnom inicijatoru. Te je implikacije, naravno, teško predvidjeti.

Imovina otvorenih, tzv. UCITS fondova potkraj studenoga iznosila je nešto manje od 14 milijardi kuna (ne računajući alternativne fondove) ili oko milijardu više nego početkom 2014. No, gotovo tri četvrtine ili 10,2 milijarde kuna imovine je u novčanim fondovima koji nose sve tanje prinose. U obvezničkim je i nakon lanjskog udvostručenja raspoređeno tek nešto više od šest posto ukupne imovine (863 milijuna kuna), dok su s 1,85 milijardi kuna imovine dionički fondovi i udjelom i apsolutnim iznosom nešto niže nego početkom 2014., a slična kretanja bilježe i mješoviti fondovi koji trenutno zajedno teže stotinjak milijuna eura.

O raspoloženju domaćih ulagača, međutim, možda više govori godišnji priljev uplata u dioničke fondove na razini tek stotinjak milijuna kuna. U tim fondovima i brojem udjelničara i udjelom u imovini izrazito dominiraju fizičke osobe, koje pak u ukupnoj imovini svih UCITS fondova participiraju oko 45 posto, a daljnjih 20-ak čine tzv. ostali udjelničari, uglavnom tvrtke. Prema podacima Hanfe, u domaće fondove uložen novac ima ukupno oko 186 tisuća udjelničara, ali njihov je broj znatno manji jer mnogi imaju sredstva u više fondova pa su brojani više puta. Hanfini podaci kažu i da je udjel stranih udjelničara u domaćim fondovima danas na skromnih 4,1 posto. No, uoči ulaska u EU participirali su samo 2,2 posto. Skora mogućnost da se ne moraju petljati s konverzijom valuta mogla bi barem malo pomaknuti te omjere.