Iako je Upravni odbor Fonda branitelja nevoljko odlučio prodati Inine dionice MOL-u za 2800 kuna i za tu odluku pokrio se preporukom menadžera fonda Josipa Glavaša, taj posao, financijski gledajući, dobro je obavljen. U suprotnom, bez obzira na izjave čelnika fonda o sramotno niskoj cijeni, u ovom trenutku zadržavanje Ininih sedam posto dionica ne bi bilo racionalno rješenje.

Tržišta kapitala tresu se u svijetu i u nas, nitko ne zna kakvi su zapravo razmjeri krize pa je u ovom trenutku najbolje rješenje uzeti golemu gotovinu koja se nudi. Za svojih 700.000 dionica fond će inkasirati 1,96 milijardi kuna. Uz još nešto gotovine taj fond će do 17. listopada, kada je zadnji rok za isplatu dionica, imati više od dvije milijarde kuna u svom portfelju.

U Hrvatskoj ne postoji tvrtka, osim vjerojatno HT-a, koja ima takvu likvidnost kao Fond branitelja. Situacija je za Upravni odbor i Josipa Glavaša, koji profesionalno vodi fond, vrlo ugodna - investicijski su jači od svih nekada moćnih, a sada očerupanih fondova zajedno, cijene dionica nikada nisu bile niže, a nekim čudom uspjeli su uvjeriti branitelje da ne rasprodaju svoje udjele kada su nakon tri godine zabrane konačno došli u priliku učiniti to. Do sada je samo oko 20 posto branitelja unovčilo udjele, a ovih dana zovu, kažu u fondu, i ne raspituju se0 prodaji, nego o tom u što će fond dalje ulagati. Možda će od Fonda branitelja nešto naučiti i menadžeri ostalih fondova.

U krizi i panici oni nisu ni pojedinačno ni zajedno stišavali svoje ulagače, nudili im bolje perspektive. Niti su ulagači znah njih, niti oni ulagače. Cijela se komunikacija odvijala preko šaltera banaka, dijelom se i zato dogodio debakl fondova, veći nego što je vjerojatno trebao biti. Braniteljski predstavnici i Erste Invest uložili su maksimum truda da uživo na brojnim tribinama i sastancima uvjere branitelje da pričekaju bolje dane. Da nije bilo uspjeha na tom planu, braniteljski fond dodatno bi potopio burzu, a vjerojatno bi se 12. listopada raspravljalo o njegovoj zakonskoj likvidaciji.

Naime, prema zakonu o tom fondu, ako šest mjeseci nakon početka prodaje udjela, što je bilo početkom travnja, vrijednost imovine padne ispod 50 posto, fond se likvidira, a udjeličari namiruju onim što je preostalo. Zasad nema te bojazni, a uz dobro upravljanje pred fondom su velike mogućnosti zarada.

Josip Glavaš kaže da će privremeno ulagati u vrijednosnice s minimumom rizika, državne obveznice i depozite. - Pričekat ćemo i vidjeti u kojem smjeru će krenuti svjetsko financijsko tržište, a kada se situacija stabilizira, počet ćemo investirati i u dionice, možda ponovo Inine, pa i MOL-ove, ako ocijenimo da bi to moglo biti profitabilno ulaganje, kaže Glavaš. No, ipak uspjeh fonda ovisit će o tome koliko će branitelji povući novca. Zato se ovih dana priča i o tome da bi Fond trebalo pretvoriti u zatvoreni, tj. podijeliti dionice u vrijednosti udjela. Na taj način ne bi se izvlačio novac iz fonda, moglo bi se dugoročnije investirati, a branitelji bi mogli prodavati dionice na burzi. Ideja nije loša, ali strah od novoga pada burze i torbara još je svjež i bolan.