Reformom mirovinskog sustava, koja je krenula početkom 2000-ih godina, pored uspostavljanja drugog stupa koji je obvezan, stvoren je i treći - dobrovoljni. No, do sada nitko nije iskoristio njihov potencijal.

Naime, postoji šest dobrovoljnih mirovinskih fondova, u koje se bilo tko može učlaniti, i postoji još 16 zatvorenih, koji su osnovale kompanije za svoje zaposlenike i sindikati. Primjerice, to su učinili HT, VIP, Zagrebačka banka, HEP, Ericsson Nikola Tesla, te sindikati liječnika, željezničara te novinari. Otvoreni dobrovoljni fondovi imaju ukupnu imovinu od 2,8 milijardi (na kraju srpnja) dok zatvoreni upravljaju sa 640 milijuna kuna.

- Jesmo li zadovoljni sa stanjem u trećem stupu? Nismo u potpunosti, kazao je čelni čovjek Raiffeisen mirovinskih fondova Damir Grbavac.

Iako kaže da je zadovoljan s prinosima i upravljanjem tim fondovima, koji su od početka postojanja imali prinos od 7 posto, njegova kritika upućena je cijelom sustavu.

- Nije dovoljno čekati državu da održi neki standard. Poslodavci imaju velike mogućnosti svojim zaposlenicima uplaćivati novac u treći stup, a primjerice sindikati nisu prepoznali treći stup u svojem kolektivnom pregovaranju i zahtjevima, kazao je Grbavac na okruglom stolu koji je organizirala Akademija Zagrebačke burze "Dobrovoljna mirovinska štednja i tržište kapitala".

Naime, na uplaćenih 5000 kuna godišnje, država daje još 750 kuna poticaja i uz još dodatne porezne olakšice poslodavcima. No, građani u velikoj mjeri nisu prepoznali ovu vrstu financijskog instrumenta kao oblik štednje za mirovinu. A izračun je jednostavan - kada bi osoba mjesečno uplaćivala 416 kuna u treći stup, nakon 30 godina to bi značilo 2.298 kuna veća mirovina. Dakle, osoba bi nakon 30 godina imala kapital od gotovo 150.000 kuna koji cijeli može tražiti odmah, ili u mjesečnim isplatama.

Samo što je „problem" kod trećeg stupa što se novac ne može dirati do 50 godine starosti. No, zanimljivo je pitanje koje je postavio jedan od panelista okruglog stola, Krešimir Gjenaro, ditektor Allianz ZB društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. A pitanje je bilo vrlo jednostavno:

- Država je najveći poslodavac i može kao primjer drugima osnovati svoj fond trećeg stupa, a to još nije napravila. Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić nije odgovorio na pitanje.

Marta Meštrov iz Erste društva za upravljanje obveznim i dobrovoljni mirovinskim fondovima kazala je kako i poslodavci imaju velike mogućnosti.

- Kada bi poslodavac radniku, na godišnjoj razini, htio povećati plaću za 6.000 kuna, zbog poreza raznih bi godišnje dobio 3.5000 kuna. A kada bi taj iznos od 6.0000 uplaćivao u treći stup, ne bi bilo tog poreza. Da, radnik taj novac ne može dirati do 50 godine života, ali on ostaje njegov, kazala je Meštrov.

Svi sudionici okruglog stola istaknuli su da je veliki problem financijska (ne)pismenost građana koji ne prepoznaju treći stup kao dugoročnu i isplativu štednju.

- Sami se moramo pobrinuti za svoje mirovine, a ne država, kazao je Mrsić.